Danas se obeležavaju Detinjci, jedan od najradosnijih i najtoplijih praznika u božićnom ciklusu, koji se po narodnom i crkvenom kalendaru slavi tri nedelje pred Božić. Ovaj dan posvećen je deci i porodici, a prate ga običaji koji, iako na prvi pogled neobični, nose snažnu simboliku zajedništva, sloge i ljubavi.
Centralni običaj Detinjaca jeste simbolično vezivanje dece. U ranim jutarnjim satima, ili po povratku sa bogosluženja, roditelji deci blago vežu ruke ili noge, najčešće za stolicu na kojoj sede. Ovaj čin nema nikakvo negativno značenje, već predstavlja podsetnik na čvrste porodične veze i neraskidivu povezanost članova domaćinstva.
Vezivanje na Detinjce deo je šireg niza običaja koji se nastavljaju kroz praznike Materice i Oce, kada deca simbolično vezuju majku, odnosno oca. U svim tim slučajevima, običaj ima isto značenje – negovanje mira, sloge, međusobnog poštovanja i spremnosti da se pomogne onima koji su nam najbliži. Ujedno, Detinjci podsećaju i na važnost štedljivosti, poštenog rada i istrajnosti u dobrim delima.
Deca se za ovaj praznik često unapred pripremaju, skupljajući sitan novac ili razmišljajući o simboličnom poklonu kojim će se „otkupiti“. Na sam dan Detinjaca, deca se odvezuju uz mali znak pažnje – bombone, čokoladu, jabuku, čarape ili neku drugu sitnicu. Suština običaja nije u vrednosti dara, već u gestu davanja i radosti koju on donosi.
Prema tradiciji, simbolično se vezuju i najmlađi, čak i deca u kolevci, ali i odrasla deca koja još nemaju svoju porodicu. Nakon „otkupa“, darovi se otvaraju odmah, a ukućani se zajedno posluže i podele prazničnu radost. U običaju često učestvuju i drugi članovi porodice, ali i komšije ili prijatelji, čime se dodatno učvršćuju veze unutar zajednice.
Iako nekima ovaj ritual može delovati neobično, njegovo značenje je duboko pozitivno. Vezivanje simbolizuje red, mir i slogu u domu, a u narodnom verovanju ima i zaštitnu ulogu – poruku da je kuća uređena, složna i ispunjena dobrim namerama.
Izvor: Glas juga

