Piše: Ivana Vana Stanisavljević
Mama, mama, vreme je da i ti odrasteš i prihvatiš, a kada prihvatiš da ne patiš. Zabolelo te mama što ti je prvenica bila uspavana, kasnije se probudila, možda malo i zakasnila. Pa, šta onda? No, hajmo redom.
Znaš, mila moja ćerko, rodila sam te jer sam želela da život delim baš sa tobom. Maštala sam i težila da budeš svoja, iskrena, dobar čovek, zadovoljna. Slabo sam se u mislima bavila tvojim školovanjem, a put je tek pred tobom. Obećala sam sebi da će mi pomenuta maštanja biti vodilje i danas potpisujem da školski uspeh ne sme to da promeni. Zašto sam se onda rasplakala na neku nebitnu nepravdu, koja možda iz drugog ugla i ne deluje kao takva? Zato što me zabolelo da tebe boli ocena. Tvoja glavica je stvorena za druge stvari, ili kako reče jedna mudra dama večeras, bitno joj je bilo da njeno dete izgradi samopouzdanje, sklapa prijateljstva, optimistično gleda na život. E, to mi se sviđa, na tome ćemo da radimo, ja ću biti tvoja podrška, sad i uvek!
Pročitajte i: Najlepši citati o majčinstvu: Ludilo je nasledno – dobijate ga od dece
Znaš, Žolikice, mnogo mi je bitnije da uveče legneš spokojno, bez grča u stomaku, rasterećena, srećna što živiš život svoj. Tvoj je život, kao i život svakog ljudskog bića, najvredniji i svako bi trebalo da ima pravo na to. Svemir te grli i navija za tebe, a ja sam na tome zahvalna, zahvalna što si među onima koji imaju šansu. Šansu da voliš, družiš se, učiš i saznaješ, rasteš i razvijaš se, pronalaziš se sa sebi sličnima i dragima, putuješ i upoznaješ i dalje već kako se poklopi. A onda kada te boli, a boleće, da bude bolji razlog od školskog uspeha, kao da ćeš ga se pa sećati? Ja sam skoro sve to zaboravila, osim onih završnih situacija, a i one izblede, naspram nekih ljudskih lepih, bolnih, smešnih, iznenadnih…