Vladeta Jerotić: Dete nema nikakav drugi kriterijum za sopstvenu vrednost nego priznanje koje dobija od svojih roditelja
Vladeta Jerotić pitkim rečima govorio je i o najtežim psihološkim i društvenim problemima
Vladeta Jerotić pitkim rečima govorio je i o najtežim psihološkim i društvenim problemima
Mislite da sam htela da umrem? Da sam to htela, uradila bi to kada oni nisu bili kući. A oni su bili tu… Prosto sam htela da obrate pažnju na mene, na to što govorim! No nisam znala kako to da uradim. I izabrala sam takav glup način.
Danas se sasvim olako prevaljuju preko jezika, čak i one velike. Govorim deci volim te. Govore i oni. Ali ih učim: u svetu jeftinih reči, dela koja kažu “volim te” su sve.
Kad biste vi samo mogli zamisliti kako izgleda njihov bol – bol nevoljene dece, koji su nekad davno osetili da vam ne trebaju. Nisu od oca ili od majke osetili da su prihvaćeni.
Majka uvijek želi olakšati život svojoj djeci koliko god može. Čak i kada su sposobni, odgovorni ljudi i mogu sve učiniti za sebe.
Za svaku od nas, MAMU, postoji svoje vreme kad će postati Mama sa velikim početnim slovom… ne na fizičkom već na emocionalnom planu.
Da me pitate kako sam preživeo pubertet i ostao zdrav i čitav, zaista vam ne bih umeo objasniti. Danas je lako biti u pubertetu.
I dok prerastate obuću i garderobu, igračke i mnoge druge stvari, teši me to što znam da, koliko god izrasli, ne možete nikad da prerastete moju ljubav.
Ljubav je živa. Ona nije nagon. Nije vam suđena. Morate je zaslužiti. Kada je skrivate ona ostaje bez vazduha, grči se i guši, kod mnogih je na respiratoru, a kod nekih zauvek nestaje.
Ako je potreba za bezuslovnom ljubavlju nezadovoljena onda kada joj je vreme, ljudi će je tražiti onda kada joj nije vreme.