Mame, odgovorne i organizovane, uvek kupe nekoliko kotura selotejpa, makaze, ukrasne kese i papire. I tako su spokojne kada se ide na neki rođendan ili neko slavlje. Ali, avaj!
Piše: Jasmina Jovanović
Oduvek, i dok nismo postali roditelji, dešavale su nam se situacije da se o neku stvar danima saplićemo ili je premeštamo sa mesta na mesto, a onda kada nam jednog dana zaista zatreba, nje nema, kao da je u zemlju propala.
Onog trenutka kada postanemo roditelji ta situacija se drastično pogoršava. Stvari koje smo juče viđali na svakom koraku, danas su netragom nestale.
Isto tako omiljena situacija su svi oni lekovi koje kupimo kao odgovorne mame da-se-nađe i za ne-daj-Bože i tako čuče i čame i čekaju taj trenutak kada će njihovo prisustvo biti dragoceno. I onda kada taj krizni trenutak nastupi, obično u pola noći, i obično u vidu visoke temperature, po pravilu je čepićima za skidanje temperature istekao rok. Jeste, istekao rok. Obično baš kad zatreba, u kritičnom trenutku, sve one stvari koje čuvamo – ne možemo da iskoristimo.
Pročitajte i: 5 dečijih odgovora koji izluđuju roditelje
I nije tako samo sa lekovima, tako bude sa većinom možda-mi-zatreba stvari.
Prvo se mame susretnu sa čarapama pobeguljama. Sumnjiva slučajnost je to, što su uglavnom u pitanju dečije čarape. Roditeljske valjda kapiraju da su u braku, pa ne nestaju tek tako. Dečije čarape su nestašne kao i vlasnici im. Nekada ih danima nema. Mame šize neko vreme, ali pošto nemaju vremena ni da se čestito naspavaju ili istuširaju kako treba, vrlo brzo se pomire sa čarapokradicama i smatraju ih za neke duhove koji zajedno sa bebom stignu iz porodilišta. Nemaju kad ni da šize zbog toga.
Kako deca rastu, raste i broj i asortiman nestajućih stvari. Za neka nestajanja dok su deca mala, krivi su roditelji. U tom strahu, šta sve deca ne treba da diraju i ne sme da im zaokupi pažnju, oni sakriju predmete na tako dobra mesta, da im je i samima posle problem da ih pronađu. Ali iz tog mučnog pronalaženja obično ne izvuku pouku, već nastavljaju po starom. Sakrivaju li sakrivaju…
Šnalice, gumice i ukosnice su sledeća kategorija…
Iako mama kupi brdo tamnih, ili u boji svoje kose, za sebe, onda kada treba negde da se krene, jedine koje nalazi su drečavo roze i neonski žute, one koje je kupila svojoj princezi da joj se slažu uz odgovarajuće haljinice. A, opet, sutradan kada traži baš tu roze da veže svojoj bebi antenu kakve mame vezuju bebama sa pet dlaka na glavi, roze gumice nema ni za lek. Takav je život. I čika Marfi je u svojim zakonima dosta neobjašnjivog objasnio. Duboko verujem da je i on bio roditelj.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Dario Rosi: Kako sam rešio da ubrzam inkluziju u stariju ekipu iz kraja uz dva komada “Morave”
Koliko često donosimo loše odluke, šta je to što zapravo čini naš život, čega ćemo se sećati kada prođu godine, na šta ćemo se osvrnuti? Koji je to kompas koji...
Koja je sve ovo naučila, zabetonirala je poziciju “žena NJEGOVOG života”
Kako se postiže taj prestižni status "žena njegovog života"? Da li postoje veštine koje pod velom tajne drže samo one žene koje su to već postigle u životu? "Istinu" otkriva...
Hoćemo li se buditi u panici najstrašnijih slutnji, čekati da telefon zazvoni misleći da je sve propalo?
Hoćemo li prepoznati da kao roditelj rastemo? Znamo li kako izgleda roditeljstvo - pre nego što ga doživimo? Može li se opisati rečima taj osećaj? Biljana Vasić, profesor srpskog jezika...
Praznici su povod za šalu i smeh u teoriji, ali…
...u realnosti, praznici su povod da jedni druge hvatamo za guše (figurativno, molim vas), svađamo se oko najrazličitijih tema, otvaramo stare rane i pingpongujemo osećanja ogorčenosti i krivice. Prilikom jednog...
Nema komentara.