Iako vam to možda izgleda kao nemoguća misija, promenom navika vaše dete će vrlo brzo naučiti da spava i postati „dobar spavač“.
Foto: Pixabay
“Dobri spavači”
Neka deca odmah po dolasku iz porodilišta uspostavljaju ritam: spavanje, hranjenje… bez ikakvih intervencija s vaše strane. Kada malo porastu i dalje mogu odlično da spavaju, pa vam čak može biti teško da ih probudite ako
negde morate da idete. Njih u spavanju ništa ne može da omete: svejedno im je da li su na svetlu ili u mraku, da li
ih okružuje buka ili tišina, da li ste kod kuće ili u gostima. Ako iz nekog razloga poremete raspored odlaska na
spavanje, i tome se bez teškoća prilagođavaju.
Takav je trogodišnjak Marko, koji bi, ukoliko roditelji zauzeti gostima zaborave da ga stave na spavanje u predviđeno vreme, zadovoljno zaspao na podu, ispod stola za kojim desetak ljudi sedi i večera.
Takvu decu zovemo prirodno „dobrim spavačima“.
„Loši spavači“
S druge strane, neka deca su veoma osetljiva na svaku promenu u rasporedu i teško se uspavljuju, samo uz pomoć
roditelja. Ta deca kao da se boje da nešto slučajno ne propuste. Obično su to živahna, nemirna deca koja se, i kada su konačno umorna, bore sa snom, pokušavajući da što duže ostanu budna. Na svaki zvuk, pomeranje rasporeda spavanja ili neku uzbudljivu posetu oni reaguju kao da misle: „Neću spavati!“ Kada uspavljujete takvo dete (ja sam sa njih dvoje svakodnevno više puta bila u toj situaciji!), dok tone u san ono se više puta trgne i pogleda vas kao da kaže: „Aha, još si tu! Neću da spavam!“ Takve mališane (nezasluženo!) kvalifikujemo kao „loše spavače“.
Postoje takođe i deca koja spavaju značajno manje negonjihovi vršnjaci. Recimo, dvogodišnjak koji spava devet sati svojim roditeljima može izgledati kao da mu je toliko sna dovoljno. Ipak, za dvogodišnjaka je devet sati sna dnevno uglavnom nedovoljno. Ukoliko se promenom navika produži ukupno vreme spavanja ovog mališana, roditelji će najverovatnije primetiti neke promene u njegovom ponašanju: manju razdražljivost, bolju koncentraciju u igri, manje izliva besa… Iako vam to možda izgleda kao nemoguća misija, promenom navika vaše dete će vrlo brzo naučiti da spava i postati „dobar spavač“.
Nema „loših spavača“. Sva deca mogu postati “dobri spavači” sticanjem dobrih navika spavanja.
Odlomak iz knjige:
Nevena Lovrinčević
Kreativni centar
Od toga kako vaš mališan spava uveliko zavise i svi ostali aspekti vašeg života. Jedno je ako zbog bebinog lošeg spavanja i vi slabo spavate nekoliko dana ili čak nedelja, ali kada se ti dani i nedelje pretvore u mesece, pa i godine, to je već nešto sasvim drugo… jednom rečju “na ivici ste živaca”. Ova knjiga nudi vam pomoć u rešavanju problema.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Vladimir Đurić: Da li biste prodali novo jutro za milion dolara?
Može li se staviti cena na novo jutro, za koliko biste ga prodali? Da li je milion dolara ponuda koju biste prihvatili bez obzira na uslove? Dr Vladimir Đurić, doktor...
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Nema komentara.