Ni siromašnije zemlje, ni bogatijih ekskurzija. Srednjoškolci najčešće putuju (u trećem i četvrtom razredu) u Italiju, Francusku, Španiju, Češku… Malo Kan, Azurna obala, Prag, Beč, Budimpešta, Madrid, i tek po koji Meteori.
Velika je tuga što pošteni roditelji u današnjoj Srbiji ne mogu svoju decu da vode na putovanja, istražuju makar evropske metropole sa njima, pokažu im da nisu svuda ulice prljave i pune rupa, da postoje čisti i brzi vozovi, spokojni i raspoloženi ljudi. Šteta je što ih ne mogu provesti kroz epohe, umetničke pravce, što ne mogu sa njima obići poznate evrpske muzeje, prokrstariti Loarom ili Dnjeprom, otići do Sankt Peterburga.
Znači, velika je tuga, ali ne i najveća.
Za roditelje – poruka jednog učitelja
Najveća je tuga što roditelji bukvalno od usta odvajaju, pozajmljuju novac i dovijaju se na svakojake načine, ne bi li svoju decu poslali na ekskurziju u inostranstvo. Ta ekskurzija, koja bi trebalo da bude deo vaspitno-obrazovnog procesa, najčešće se svodi na šoping turu i besomučno opijanje. Svake noći. Deca se od svega najviše raduju diskoteci!
„Najveća je tuga što roditelji bukvalno od usta odvajaju, pozajmljuju novac i dovijaju se na svakojake načine, ne bi li svoju decu poslali na ekskurziju u inostranstvo.“
Teško mi je da poverujem da su stvarno željni opijanja, jer to mogu da rade i ovde. Možda bi neko sada lopticu prebacio na razredne starešine koje dobijaju dnevnice da roditeljima deca ne budu pijana. Odmah da lopticu vratim: opijanje ipak spada pod kućno vaspitanje. Razredni starešina nema prava da vam pretresa i prepipava decu, te tako proveri šta unose u sobe. Ne može ni da boravi odjednom u 10 soba. Ne može ni da ne spava 5-6 dana i noći.
„…provesti noć upražnjavajući seks. To nek rade kada su pod roditeljskim nadzorom.“
E, baš me zanima kako bi to izgledalo! 🙂
Te ekskurzije u inostranstvo su znacajno jeftinije nego po Srbiji. A uveliko su sadrzajnije i kvalitetnije. Naslov bi mogao da glasi ni siromasnije zemlje ni skupljeg turizma.