Osvestila sam jednu vrlo jednostavnu istinu: ako je meni hladno, to znači da treba se obučem (ili obujem) ja, a ne moja deca. Ona treba da se obuku kad je njima hladno.
Jedna činjenica mi je, međutim, bila sasvim nelogična. Holandske bolnice nisu bile pune dece s upalom pluća ili nekim drugim teškim posledicama prehlađenosti. Zapravo, činilo se da holandska djeca nisu ništa češće bolesna ni prehlađena od hrvatske, uvek obuvene i brižno utopljene. Kako?
Moj muž, s druge strane, nikad nije potpuno razumeo šta ja to trabunjam o bosim nogama i oblačenju, čak ni nakon što se doselio u Hrvatsku.
U neverici je odmahivao glavom kad je video da moj brat brani sinu da trči (da se ne oznoji!) ili da moj bratanac NIKAD ne otvara prozor u autu jer mu ćerka od otvorenog prozora svaki put dobije upalu uva.
Sumnjičavo je slegnuo ramenima čak i kad mu je urolog kojeg je jednom posetio, propisujući mu antibiotike, napomenuo: „I ne hodajte bosi po pločicama.“
Jer on, naime, ceo svoj život hoda bos po pločicama. I izlazi napolje potpuno mokre kose, čak i zimi.
Nikad zbog toga nije dobio upalu uva ni upalu pluća. Zapravo, gotovo nikad nije bio ni prehlađen.
Roditeljstvo u Danskoj, zemlji najsrećnijih ljudi: Ostavite bebu golu na snegu
Nisam to mogla nikako da razumem – meni bosa noga na hladnoj podlozi izaziva nelagodnost uporedivu sa strujnim udarom. A mokre kose ne bih izašla napolje ni u ludilu – za to su se dobro pobrinuli moji roditelji koji i dan danas, kad se nađu kod nas, pipaju moju kosu pošto je operem da provere jesam li je dobro osušila..
Naravno, odrasla sam uz rečenicu uz koju su sva hrvatska deca odrasla:
“Obuci se, prehladićeš se!”
Naše prvo dete mogla sam, na sreću, da odevam u skladu sa svojim hrvatskim roditeljskim nagonima, dok nije napunilo godinu dana, kada je trebalo da se vratim na posao. Nismo ga upisali u jaslice. Dok sam ja na poslu, čuvaće ga tata.
Iako s određenom dozom sumnjičavosti i bojazni, strpljivo i potanko dala sam mužu opširna uputstva o tome kako dete treba da se oblači.
Ali obistinile su se moje najcrnje slutnje – po povratku s posla nalazila sam dete slabo obučeno i često bosonogo.
Muž je imao traljave izgovore:
„Hteo sam da ga obučem, ali mi je pobegao.“
Ili još traljavije:
„Znao sam da moram bolje da ga obučem pre nego što se ti vratiš, ali sam zaboravio.“
Jednom sam bila na ivici suza videvši kako u kasnu jesen muž gura sina u kolicima bez štramplica. Bilo je hladno i vetrovito, a njegove tanke pamučne pantalonice povukle su se iznad kolena, ostavljajući gole nožice.
Počela sam da vičem.
Holandsko igralište kakvo nedostaje deci u Srbiji
„Ali nije mu hladno!“ rekao je moj muž.
Na trenutak sam stala i – razmislila o tim rečima. Pogledala sam dete koje se veselo smejalo i mahalo ručicama.
Zaista, osećaj hladnoće izaziva telesnu nelagodnost; da mu je zaista hladno, ne bi li to nekako pokazao, a ne bio tako opušten i veseo?
Osećaj topline i hladnoće subjektivan je i fiziološki uslovljen. Zašto mi, hrvatski roditelji, odbijamo da prihvatimo da je dete samo sposobno da osetiti telesnu neprijatnost – poput hladnoće, i više verujemo sopstvenoj proceni nego njegovom urođenom instinktu?
Shvatila sam da je pitanje „Jel ti hladno“ – umesto jednostavne naredbe detetu da se obuče – možda sasvim na mestu.
Moji čvrsti i nepokolebljivi stavovi o odevanju i bosim nogama počeli su polako da se mijenjaju.
Prošlo je šest godina i danas su moja deca rijetki endemi u Hrvatskoj koji (ni zimi!) ne nose papuče.
Osvestila sam jednu vrlo jednostavnu istinu: ako je meni hladno, to znači da treba se obučem (ili obujem) ja, a ne moja deca. Ona treba da se obuku kad je njima hladno.
„Zar ti nije hladno na nogama?“ ponekad ih pitam, čisto iz navike, iako već znam odgovor.
Čini se da sam se svoje fobije donekle rešila.
Donekle, kažem, ili u prevodu: uspela sam svoju mentalnu granicu da pomaknem s papuča na čarape. Dalje od toga ne ide. Ali ne libim se više da ustanem i glasno i jasno priznam:
ja sam hrvatska mama i ja sam bosonogofob.
Nadam se da ću svoju fobiju jednom uspeti potpuno da izlečim.
Izvor: Hrvatska ili Nizozemska
Holanđanke – najopuštenije mame
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
Nema komentara.