„Razlog zbog kog deca koja su naviknuta na nošu sa dve godine imaju više ovakvih problema nego ona koja su naučena kasnije, po mom mišljenju, jeste taj što su ona mnogo duže imala mogućnost da odlučuju hoće li piškiti i kakiti, i to pre nego što su posedovala zrelost da shvate važnost blagovremenog pražnjenja. Štaviše, budući da je bešici potrebno tri ili četiri godine da poraste i razvije se, njeno redovno nekontrolisano pražnjenje (čitaj: pelene), omogućava njen maksimalan rast,“ objašnjava Hodžiz.
„Roditelji često kažu da njihovo dete ima „malu bešiku“ i da se zato upiški, ali mala bešika je zapravo posledica sputanog rasta,“ upozorava on.
Terapija za ove probleme uglavnom se sastoji iz oduzimanja deci kontrole nad praženjenjem – davanja laksativa i piškenja u redovnim zakazanim intervalima.
Dr Hodžiz upozorava i na probleme koji mogu nastati kada deca krenu u školu, ukoliko se od njih stalno zahteva da odlažu pražnjenje. „Imam bezbroj pacijenata koji su naučili da zadržavaju urin u stolicu od 7.30 do 16.30 i sada pate od ozbiljnih problema sa bešikom i infekcija.“
Deca koja su tek naučena na nošu moraju biti pod stalnim nadzorom, i što ste ih ranije naučili da kontrolišu pražnjenje to duže morate da pazite na njihove navike i redovno ih podsećate da odlaze u toalet, na svaka dva sata. Nikada ih ne pitajte da li im se piški ili kaki, već ih jednostavno pošaljite kad je vreme, savetuje Hodžiz.
Važno je i da s vremena na vreme bacite pogled na detetovu stolicu. Trebalo bi da bude tanka i mekše konzistencije. Problem je ukoliko je vodenasta (dijareja) ili ako su komadi veliki, što je znak da dete pati od zatvora. Dete možete naučiti i da samo obraća pažnju na izgled stolice i javi vam ako nešto nije kako treba.
„Znam da većina roditelja sanja o danu kada više neće morati da brinu o detetovim fiziološkim potrebama. Ali nemojte biti opsednuti oslobađanjem od ove brige. Morate obraćati pažnju na navike pražnjenja svoje dece sve dok ne bude sasvim sigurni da je misija uspešno završena.“
Izvor: Detinjarije.com