Porodica koja ne funkcioniše, koja nema nikakvu kontrolu nad njima, porodica u kojoj trpe ili su svedoci nasilja, gurnula ih je u rizičan život na ulici.

Međunarodna anketa “Delinkvencija i viktimizacija maloletnih lica u Srbiji”, koja je sprovedena među osnovcima i srednjoškolcima u državnim školama, pokazala je da se deca osećaju nesigurno i u školi i u porodici. Zbog nebrige, zanemarivanja, nasilja, neka deca završavaju na ulici. Ponekad čine i teška krivična dela. Kada porodica i škola zataje, institucije su krajnje rešenje da se dete vrati na pravi put pre nego što bude kasno za bilo kakvu reakciju.
Da li su deca koja, umesto u porodičnom domu, odrastaju na ulici, skitaju, tuku se, kradu – žrtve ili delinkventi. Neka od njih nisu ni blizu punoletstva, a počinila su mnoga krivična dela.
Dečak koji je u Programu intenzivnog tretmana kaže da nije dolazio kući na vreme zato što je imao “probleme s očuhom”.
“Onda ja nisam mogao da dođem kući jer sam se bojao. On je mene više maltretirao, tukao, vezao me za stolicu i tako to”, priča dečak.
Drugi dečak kaže da je skitao, krao i “svašta radio”.
“Zvala je policiju neka žena. Došli su po mene i u dom su me strpali”, seća se dečak.
Za stranputicu kojom su krenula, nisu kriva, tvrde stručnjaci. Porodica koja ne funkcioniše, koja nema nikakvu kontrolu nad njima, porodica u kojoj trpe ili su svedoci nasilja, gurnula ih je u rizičan život na ulici.
Milena Ralić, specijalni pedagog u Zavodu za vaspitanje dece i omladine u Beogradu, objašnjava da je prvi kontakt mnogo teži za decu i da su uplašena jer ne znaju gde dolaze, kako će ubuduće izgledati njihov život.
Direktor Zavoda za vaspitanje dece i omladine u Beogradu, Dragan Rolović, kaže da od prvog dana pokušavaju da nađu mesto gde će dete otići posle devet meseci, koje će za njega biti krajnje bezbedno.
“Najbolja varijanta je da se dete vrati u primarnu porodicu”, kaže Rolović.
Ta deca su laka meta odraslih koji ih zloupotrebljavaju za različita nezakonita dela, poput dilovanja droge, krađe, pa čak i ubistva, jer za takva dela, kao mlađi maloletnici, ne mogu krivično da odgovaraju.
Ivana Stevanović, direktorka Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, objašnjava da treba da se radi paralelno sa decom i porodicom.
“Ako ne radite s porodicom paralelno, ako radite samo s decom, ništa nećete uraditi ili će rezultati biti mali. Nekada moramo da priznamo da porodica, njegova primarna porodica, više nije najbolja za život”, zaključuje Stevanovićeva.
U takvim situacijama za dete se traži bezbednije rešenje: hraniteljska porodica ili usvojenje za mlađu decu.
Pripremila Suzana Duka
Izvor: RTS
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Zoran Milivojević za „Politiku”: Hrabrost u svakodnevnom životu
Nečija hrabrost je osobina koja dolazi do izražaja u teškim vremenima u kojima je ugrožen ljudski život: elementarne nepogode, rat itd. Međutim, da li je hrabrost osobina koja je potrebna...
“Radim od kuće, a pare mi samo nestaju, mislila sam uštedeću, ali trošim više nego pre”
Pandemija korona virusa promenila je naše života iz svih uglova, a njen uticaj na kućni budžet bio je neizbežan. Sećate se sigurno gužvi u prodavnicama hrane s početka zdravstvene krize....
Odgajanje mog sina zajedno sa bivšim mužem je najteža stvar koju sam ikada uradila
"Godinama čekam da neko otvoreno kaže kako to izgleda kada razvedeni roditelji odgajaju dete zajedno." Godinama čekam da neko otvoreno kaže kako to izgleda kada razvedeni roditelji odgajaju dete zajedno....
Mamina mama je više vezana za unuke od tatine mame, kažu istraživanja
Imati unuke pravi je dezert života, pročitala sam jednom. Gledajući svoje roditelje kako u mojoj deci uživaju, potpuno shvatam ovu izreku. I to, baš uživaju. Upijaju svaki trenutak, kao da...
Nema komentara.