Kao što su odevana, deca su tako i odrastala – u panciru, krijući svoja osećanja. Samo je slikar mogao da uhvati pravo raspoloženje deteta.
Dečak ili devojčica? Do XVIII veka bilo je sasvim svejedno. Telo deteta i njegova individualnost nisu interesovali savršeno nikoga. O deci u kavezu govori istoričarka umetnosti Anastasija Konovalova.
Do XVIII veka deca su i u životu bila i u slikarstvu predstavljana kao mali odrasli. Oblačili su ih kao odrasle, ostavljali su ih same bez naročite brige je li to opasno. Spoljašnji izgled, uzrast i pol bili su nevažni.
Dečaci su, pre nego što se pojavila preteča pantalona nalik šalvarama, nosili haljine. Na sve tri slike ispred vas su dečaci. Na prvoj slici je trogodišnji potomak bogate porodice (danski slikar Van der Linde, 1503). Na drugoj je četvorogodišnji dečak iz porodice Govardov (delo Roberta Pajka Starijeg, 1627). Na trećoj je takođe dečak (autor je norveški slikar De Gejest, 1631).
Dete je bilo zatočeno u odeći. Skidali su ih samo u slučaju krajnje nužde. Na primer radi šibanja. Možemo zamisliti koliki je stid dete osećalo kada je toliko dobro skriven deo tela razotkrivan zbog batina. Osećanja i uloga deteta u zajednici bili su zanemareni. Deca su bila samo dopuna porodice. Dete nije dobijalo naročitu pažnju.
Najmanje sreće imala su deca iz bogatih porodica. Tu se ne može govoriti ni o kakvoj spontanosti, nestašluku, dečjoj igri. Ta deca su strogo vaspitavana da se potčinjavaju, dozvoljeno im je bilo da se igraju samo tiho, da ne smetaju roditeljima. Uz to, u ovakvim kostimima nije ni izvodljivo da se trči i skače.
Kao što su odevana, deca su tako i odrastala – u panciru, krijući svoja osećanja. Samo je slikar mogao da uhvati pravo raspoloženje deteta. Zagledajte se u lica ovih dečaka: to su samo deca koju bi trebalo pustiti da to i budu. Ali umetnik nije mogao da učini više.
Možemo biti zadovoljni što više nije tako!
Odabrala i prevela: Vesna Smiljanić Rangelov
Izvor: https://www.facebook.com/komarovskiynet/?hc_ref=ARQQ4QvD_NkvsjBaeQ-upJcfy9rZNnx6auuwL56D030Cik-T42hWO2bfYr-9hZKk5Jo
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: SVAŠTARIJE
F. M. Dostojevski: Smeh je najsigurnija proba duše
Za smeh je, pre svega, potrebna iskrenost, a zar ima iskrenosti kod ljudi? Za smeh je potrebna nezlobnost, a ljudi se najčešće smeju pakosno. Iskren i nezloban smeh znači veselost,...
Danas žalimo odlazak voljenog prijatelja ‘Zdravog Razuma’ koji je bio sa nama mnoge godine
On će biti zapamćen po tome što se držao dragocenih lekcija >Znati kad se skloniti sa kiše, >Zašto ko rano rani dve sreće grabi, >Život nije uvek fer, >Možda sam...
“Poluprozirni” – foto projekat koji pokazuje kako zbog tehnologije gubimo jedni druge
Fotograf Al Lapkovskij je pokrenuo socijalni projekt «#disconnectingconnection» o tome kako preterano korištenje mobilnih telefona negativno utiče na komunikaciju među ljudima. Izvor: Detinjarije.com
Biblioteka koja je radnim stolovima priključila ogradice pokazala koliko malo je potrebno da se roditeljima olakša život
Kada je barbara Vidman kao samohrana mama podizala svog sna, bila je iskusila koliko je teško voditi decu u javne prostore koji nisu projektovani sa idejom da omoguće porodicama da...
Nema komentara.