Deca ne žele mučenike; ona žele roditelje koji umeju da se brinu o sebi

Radila sam s roditeljima – naročito s mamama – koji su iz najboljih namera toliko zapostavili sopstvene potrebe da su postali ogorčeni ne samo na ulogu roditelja već i na sopstvenu decu.

Deca ne žele mučenike; ona žele roditelje koji umeju da se brinu o sebi kako ona ne bi morala da se osećaju odgovornom za nas. Kada postoje oba roditelja, deca obično pretpostavljaju da će odrasli brinuti jedno o drugom, tako da dete slobodno može da bude dete, bez obaveza i briga svojstvenih odraslima. Tamo gde postoji samo jedan roditelj, dete može da oseća kako je njegov posao da preuzme ulogu odsutnog roditelja. Razumljivo je to što samohrani roditelji ponekad rado prihvataju takvo ponašanje svoje dece, naročito ako nemaju ničiju podršku i usamljeni su, ali moramo se odupreti iskušenju da koristimo svoju decu kao zamenu za partnere, pomagače ili poverljive prijatelje. Moje je iskustvo da deca koja odrastu u takvoj ulozi obično postaju odrasle osobe koje teško umeju da zadovolje ili čak prepoznaju sopstvene potrebe. Ona takođe imaju problema s tim da uspostave veze na ravnopravnim osnovama, a često biraju profesije koje se svode na “brigu o drugima”. Među savetnicima, bolničarima, lekarima, socijalnim radnicima i sveštenicima ima mnogo onih što su bili preterano odgovorna deca, koja su jedino naučila kako da brinu o drugima. Ostali se često upuštaju u ljubavne veze sa alkoholičarima, kockarima, preljubnicima i u druge, takoreći, izgubljene bitke. Uloga koju biramo u životu često je skrojena za nas u detinjstvu.

Važno je imati na umu da su potrebe naše dece bezgranične, da će ona uvek hteti još, šta god da im nudite, bez obzira na to da li je reč o vremenu, ljubavi ili novcu. Prihvatite to kao činjenicu i lakše ćete se pomiriti s tim da možete da im pružite samo onoliko koliko imate.

- Advertisement -

Nadam se da je postalo jasno – ako do sada nije bilo – da možemo više da pružimo onda kada dozvolimo sebi da imamo sopstveni život, bez osećaja krivice i stida.

Iz knjige „Priručnik za samohrane roditelje“ 
Izvor: Beleške sa psihoterpije

spot_img

Najnovije

Slobodna igra: zašto je detetu potrebno vreme u kojem „ne radi ništa“

U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.

Dečiji naučni karavan kreće na put kroz Srbiju: Lidl Srbija i MoleKul donose svet nauke za najmlađe

„Dečiji naučni karavan” donosi novu dinamiku: ova jedinstvena avantura pakuje kofere i stiže direktno na Lidl parkinge u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Požegi, kao i na posebno odabrane lokacije u Kragujevcu, Subotici, Zrenjaninu, Šapcu, Kraljevu i Novom Pazaru.

Zašto kupujemo suvenire? Male uspomene koje čuvaju najlepše trenutke

Psiholozi objašnjavaju da ljudi ne stvaraju emocionalnu vezu sa samim predmetom, već sa iskustvom koje on predstavlja.

Šta bi današnja deca mogla da nauče od dece iz 90-ih: Ne mora svaki trenutak da postane viralan

Svaka generacija nosi svoje i loše strane i vrednosti. Iako nam se ponekad čini da su današnje generacije klinaca, nekako logično, ispred onih iz devedesetih, stvari nisu uvek onakve kako izgledaju.

Snežana Golić, sportski pedagog: Sport ne priprema decu za medalje. Priprema ih za život.

“Neka deca ne biraju sport prema tome šta drugi očekuju od njih, već prema tome gde se osećaju slobodno, prihvaćeno i radosno. Jer igra ne pita ko si, koliko si brz, da li si dečak ili devojčica i hoćeš li jednog dana osvojiti medalju. Ona samo želi da se igra.”

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img