Ne znam odakle da počnem. Kako se piše ovakva priča, “znate moj otac je pedofil”. Ne vredi, nema ublažavanja, samo nokaut.
Mog oca pedofila nisam se bojala, svesno. Za mene on je bio kukavica, ludak, bolesnik, čovek koga ceo grad prezire i vidi kakav zaista jeste i NIŠTA ne čini. Samo su okretali glave i skretali poglede. Vremenom sam naučila da se novim ljudima ne predstavljam, već govorim da nemam oca, da je umro. Ili na pitanje ko mi je otac odgovarala sam “ne znate ga, nije odavde”.
Moje detinjstvo su spasile moja majka i moja najbolja drugarica, danas kuma. Iako sam pola života provela u strahu i iščekivanju “šta ako me otac primeti, šta ako mu ja postanem interesantna” , to se nikad nije desilo. Nisam bila fizički žrtva pedofila ali jesam psihički. Celo detinjstvo sam sanjala jedan te isti san kako bežim od oca i skrivam se, budeći se u jezivom strahu i hladnom znoju. Dugo sam osećala njegovu senku nadvijenu nad svojim životom i trebale su godine rada na sebi da mu ne dozvolim da me njegovo ludilo i njegov život definišu. JA NISAM MOJ OTAC I NEĆU DOZVOLITI DA ME NJEGOVA BOLEST DEFINIŠE KAO OSOBU. Nisam njegova žrtva. Nisam kriva za stvari koje je radio. Ja sam JA.
Većina dece je vrlo rezilijentno i potrebno je mnogo da njihov duh slomite i sasečete im krila. Deca jesu anđeli i ona lete visoko, njih čuva neka viša sila, ne samo njihovi najbliži.
Danas kao žena i majka najviše krivim društvo koje okreče glavu, ne samo od počinioca već i od žrtvi. Stalno slušamo o strašnim stvarima koje se dešavaju nekim drugim ljudima, negde tamo. To nije istina. Najveći broj počinilaca takvih dela je od strane najbližih srodnika i kućnih prijatelja. Znam dosta žena koje su u ranoj mladosti ili detinjstvu imale ako ne baš takve ali bar neprijatne i neprimerene odnose i situacije sa nekim rođakom. Često je to neki stari, pijani deda koji se skida pred decom. Ali do sledećeg koraka potrebno je jako malo.
Čuvajte svoju decu. Upozorite ih i naučte kako da se paze i šta nije dozvoljeno u kontaktu sa bilo kim, od rodbine, prijatelja, trenera itd. Ne plašite ih ali im otkrijte šta znači i gde su granice njihovog fizičkog integriteta i intime. I uvek ih ohrabrujte da vam se poveravaju, da dele sa vama i neprijatne stvari radi njihove bezbednosti.
Piše: Kata Granata
Izvor: ICB Mother
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: VASPITARIJE
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Nema komentara.