Hraniteljstvo u Srbiji danas plemenita misija ili prilika da se zaradi na nesreći dece. Više od 6.000 mališana raste u porodicama koje za to primaju nadoknadu, 40.000 dinara po detetu prosečno, pišu Novosti.
Piše: Milena Marković
JEDAN je Miloševac! Ovo maleno mesto nadomak Velike Plane u tradiciju hraniteljstva upisuje gotovo devet decenija. Poznato je i priznato i po tome što se nikada niko od ovdašnjih dobrih ljudi koji su u svoje kuće primali siročad nije upitao: ko će za njih da plati? Ko da doplati? A stalno su stizali transporti bespomoćne dece u ovo lepo, toplo gnezdo, još od 1931. godine.
Srbija je, nedavno, odlikovala Miloševac za plemenitu misiju i pojedinačno majke čije su ruke odnegovale i po pedesetoro dece. Naša država za ovovremeno hraniteljstvo izdvaja ogroman novac. Po detetu, u proseku, četrdesetak hiljada dinara mesečno. A takve dece je više od 6.000 i njihov broj se iz godine u godinu uvećava, kako se povećava hraniteljska nadoknada. Još nije zabeleženo da se neko od hranitelja odrekao honorara. Ali, jeste da su vraćali decu u godinama kada je nadoknada bila mala.
Najnoviji trend je da se zbog povećanog broja hranitelja iz bioloških porodica silom izmeštaju deca i upućuju na “sigurnije” adrese, a da njihovim roditeljima nije ostavljeno nikakvo rešenje, ni obrazloženje. Samo dva takva primera iz okoline Mladenovca, koja su pukim slučajem dospela u javnost, nameću pitanje da li je hraniteljstvo u Srbiji i danas plemenita misija, ili prilika da se odabranim hraniteljima omogući zarada.
Gorici Milojković iz Velike Ivanče mladenovački Centar za socijalni rad dvadeset dana po porođaju oduzeo je dečaka i predao na staranje hraniteljima. Jedini odgovor tima koji je odneo dete bio je: kuća vam je trošna, dete ovde nema uslove za život. Skočili su meštani, poručili: ima ljubavi! Pomogli Milojkovićima da poprave kuću. Ali, maleni Nikola nije vraćen majci! To je dodatno razljutilo meštane, pogotovo što su posle ove potresne priče u javnost dospeli mnogi slični slučajevi.
Gotovo ista sudbina pogodila je porodicu Glišić iz Pružatovca, Cvetu i Srećka. Oni se već petnaest dana sa rođacima i komšijama bore da im Centar vrati dvomesečnog Viktora.
– Pokušali su da im ga uzmu iz porodilišta u Beogradu, ali ih je tada nadležni dežurni tužilac sprečio – svedoči dečakova baka Zlatija. – Posle su nam ga na prevaru odneli. A to je mom sinu prvo dete, jedva ga je dočekao.
Glišićima je ostala agonija da se i dalje bore. Podneli su, protiv nadležnih u Centru za socijalni rad, i krivičnu prijavu za zloupotrebu službenog položaja.
– Oduzimanje dece od roditelja koje, bez sudskih odluka i ozbiljnog postupka, počinju da preduzimaju centri za socijalni rad jeste svojevrsno kršenje roditeljskih ustavnih prava – izričit je Zoran Čvorović, pravni istoričar Univerziteta u Kragujevcu.
Uprkos svemu, centri za hraniteljstvo ističu da je broj zbrinute dece njihov veliki uspeh. Navode da je uz superviziju njihovih stručnih timova svaki hranitelj prošao strogu tromesečnu obuku do licence bez koje ne bi imao pravo da konkuriše za brigu o tuđem detetu, ali ima pravo da bira pol, boju i uzrast… Onaj hranitelj koji se opredeli za brigu o štićeniku ometenom u razvoju dobijaju doplatu. A svi imaju, osim honorara, zdravstveno i penziono osiguranje. Za decu školarce država plaća i prevoz, udžbenike, ekskurzije, a najmlađima besplatan bhranitelja oravak u vrtiću.
NOVI NAČIN TRGOVINE DECOM
U NORVEŠKOJ je, navodi Dimitrijević, u poslednjim decenijama oduzeto na desetine hiljada dece, a organizacije poput norveškog Barneverneta, optužene su za neku vrstu legalnog trgovanja decom. Same norveške vlasti priznaju da je od 2010. do 2014. od roditelja oduzeto 7.000 mališana kako bi bili dati drugim porodicama.
– Dok sam ja na poslu deca su mi u dnevnom boravku – izjavila je Dušica Jelić, radnica Toplane u Nišu, hraniteljica koja je preuzela brigu o detetu sa posebnim potrebama.
Ova žena nije usamljen primer kako je uz posao u javnom preduzeću moguće, “ako imaš ljubavi”, dodatno poboljšati životnu situaciju. Ljubavi ima i jedan penzioner iz Novog Beograda, koji se po prestanku rada, opredelio za hraniteljstvo.
– Velika je ljubav između hranitelja i dece – gotovo je isti odgovor iz svih centara koji se bave ovom misijom. – Ne tolerišemo ni najmanju zloupotrebu, odmah oduzimamo licencu.
Ali, licenca nije oduzeta porodici na periferiji Beograda koju stručni saradnik centra za socijalni rad, u kontroli, zatiče da stalno nešto zidaju.
– Muka mi je, samo doziđuju, a stalno kukumavče za pomoć – kaže nam. – Potisnem tu sliku, jer dete koje im je povereno nije ugroženo. Drago mi je zbog dece koja su našla utočište, ali je velika nepravda prema biološkim porodicama koje nemaju takvu pomoć države.
Ovakvo hraniteljstvo koje ne poznaje izvorna tradicija u Srbiji, počelo je ubrzo posle oktobarskih promena dvehiljaditih. Evropska unija je, tada, preporučila (ili naložila) da se kod nas reformišu i institucije socijalne zaštite. Krenula je više nego agresivna kampanja promovisanja hraniteljstva, na račun smanjenja domova za nezbrinute, time i smanjenja i broja zaposlenih. Sve je bilo pod plaštom “unapređenja porodičnog smeštaja” (jer Evropa bolje od Srbije zna šta je porodica). Niko se nije zapitao koliko će to da košta našu državu i, posebno, mogu li deca među nepoznatim ljudima izvan svoje biološke porodice da imaju istu sigurnost kao u svom biološkom okruženju.
Profesor Vladimir Dimitrijević, koji godinama istražuje ovu temu, za “Novosti”, kaže:
– Radovi eminentnih svetskih stručnjaka koji se bave dobrobitima deteta smatraju da su deca iz usvojiteljsko hraniteljskih sredina dvostruko sklonija depresiji od dece koja rastu u roditeljskom domu. A deca koja odrastaju u biološkim porodicama su manje nasilna, manje podložna seksualnom ili psihološkom zlostavljanju.
Dimitrijević za hraniteljstvo danas u Srbiji kaže da je ono donedavno uglavnom bilo plemenita aktivnost, čiji je cilj da se pomogne deci u odrastanju.
– Ali danas, sa prodorom neoliberalnog kapitalizma, počela je komercijalizacija nečeg što je bilo najplemenitiji podvig – kaže naš sagovornik. – I to nije nimalo slučajno. Na Zapadu, pre svega u Skandinaviji, to je pravi biznis.
TEŠKE TRAUME I POSLEDICE
SA porodicom koja ima problem, a koji ugrožava decu, treba raditi kako bi ga prevazišla – smatra psiholog Irina Pajić. – Mera oduzimanja deteta je dodatna, teška, trauma i za dete i za porodicu. I ostavlja posledice. Posle oduzimanja deteta, pogotovo ako je jedino, i brak je urušen.
Izvor: Novosti
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: VESTI
Televizije bez obaveze da imaju “kvalitetan” program namenjen deci i mladima
Iako su, prema dosadašnjim podzakonskim aktima, televizije imale obavezu da petinu njihovog sadržaja čini takozvani kvalitetan program (naučno-obrazovni, kulturno-umetnički, dokumentarni i dečji program), ako bude usvojen novi nacrt Pravilnika o...
“Tate Novosađani” kupili medicinsku opremu za Dečju bolnicu od novca koja su sakupila deca
Predstavnik Fondacije Tate Novosađani predao je donaciju Dečjoj bolnici u Novom Sadu u vrednosti od preko 700 hiljada dinara. Sredstva su sakupila deca Predškolske ustanove "Playroom" i Osnovne škole "Ivo...
Danas je Dan planete Zemlje – “Planeta protiv plastike”
Dan planete Zemlje se obeležava od 1971. godine, u čak 150 zemalja sveta, svakog 22. aprila. Cilj ovog dana jeste da se skrene pažnja na probleme ekologije, zagađenja planete, kao...
Muzej iluzija u Beogradu ponovo otvara svoja vrata
Nije iluzija, jedan od najposećenijih muzeja u Beogradu, Muzej iluzija, ponovo otvara svoja vrata u subotu 20. aprila od 12 časova sada u novom, redizajniranom izdanju. U Nušićevoj 11, posetioci...
Ovo je stvarno sramota da tako ne proverene vesti dajete. Na štetu dve profesije koje maksimalno ulažu u budućnost naše omladine i to skoro potpuno zavezanih ruku.Socijalni radnici i hranitelji daju svoj maksimum za male pare i svako ko ima komenntara na ogromna primanja, zaradu i slično savetujem da se prijavi ili za jednu ili za drugu profesiju.
Svaka cast za rad pojedine socijalne sluzbe i za hraniteljske porodice,ali ovde je rec o necem drugom o porodicama koji zbog uslova za zivot budu lisena i roditeljske ljubavi.Zasto drzava ne pomogne tim porodicama vec im oduzima decu i za njihovo cuvanje placa hraniteljima.Ok je kad je dete ugrozeno fizicki ili na neki drugi nacin ali zbog nemastine to je strasno.Znaci da sirotinja ne bi trebalo da ima dece,a takvih je u Srbiji sve vise….nazalost.
Milice,videli smo kako se socijalni rad bori, tako sto se ispred njihovih institucija ubijaju zene i deca. U socijalnom radu, radi veci broj socijalnih slucajeva, nego korisnika. Ko razume, shvatice. Zasto se ne pomogne bioloskim roditeljima, zato sto je to sve kriminal.. malo je kradja beba, jos se koriste drzavne instituciji za “legalniju” kradju, otimanje.. ako je porodica normalna, a siromasna, zar nije lepse da dete zivi uz svoju majku, oca. Da li je greh biti siromasan i da li siromasni ljudi nemaju pravo na decu? A vi ako ste radnik socijalnog rada, pa vas ovakvi tekstovi pogadjaju, ocigledno vam savest nije cista.
Poštovani moja unuka od sedam god.je izmeštena iz biološke porodice ,kada su je uzeli rekli su da Una nema srodnika, PODNELA SAM ZAHTEV ZA STARATELJSTVO ,ISPUNJAVAM SVE ŠTO SU TRAŽILI OD PAPIRA,ja sam joj baka po majci ,evo sada je puna godina kako je odvedena ,meni ne dozvoljavaju da je vidim niti čak čujem na tel.u centru Lazarevac sam bila nebrojeno puta sa molbom da vidim svoje dete ,nailazila sam na drsko ponašanje kao da sam došla po soc pomoć ,dobijala sam odgovor Una je super!Pisala ministru Đorđeviću ,ruskoj četiri ,išla u prihvatilište kod nove direktorke ,argumentovala da dete trpi psihološko nasilje ,da zaboravlja na biološko poreklo ,kao pravoslavac ona mora da se krsti kao katolik,čak uči slovački jezik i običaje,to je dete pričalo koliko je smelo na viđanju sa roditeljima ,završila u Tiršovoj od sepse ,tada su se prepali pa zvali roditelje ,kažu bilo le alarmantno,nezdrava ishrana ,zarazila se bakterijom ,tuga ,dovode je u starim dronjama,prljavih ušiju,kose ,dete je ubijeno u pojam, okrpljene cipele ,jednom je došla na viđenje i sve to u Čukarici sa opekotinom na ruci ,priznala je majci da se ispekla dok je sama sebi pržila jaje da jede i to na plinskoj ringli,srećom da imam sve to snimljeno slikano ,pa ćemo se boriti ,na sve to okreću glave .Rekla sam im takođe da planiraju da Unu plasiraju na zapad ,odgovor meni je bio vi umišljate.Uspela sam da stavim detetu zabranu za izdavanje pasoša u Lazarevcu takođe i u Ruskoj,imala bih mnogo toga da Vam pišem ali sve će to biti na TV u,a ovu vešticu Milicu pozdravljam sa porukom da je ona deo ove kriminalne grupe i da kako rade tako će završiti,platiće svaku dečiju suzu i bol !!!
ZAŠTO NE DOZVOLE DECI DA SE IZJASNE KAKO IM JE ,POŠTO SU TAKO DOBRO ORGANIZOVANI,NEKA ORGANIZUJU OTVORENI SKUP DECE KAO IGRAONICU ALI BEZ PRISUSTVA HRANITELJA I SUPER VIZORA KOJI SE PONAŠAJU KAO “SS” TRUPE ,NEKA KAŽU DECA KAKO IM JE,NEKA DOĐE NEKO OD HUMANITARACA,MLADIH EMPATIČNIH LJUDI,ČULI BI ŠTA IM SE RADI ,KAKO IH MALTRETIRAJU,SAVETNICE DOĐU POPIJU KAFICU ,SA HRANITELJICAMA,SVI DOBIJU DEO KOLAČA I SVIMA LEPO.ŠTA MISLITE ,KADA JE MOJA UNUKA USRED IGRE SA MAJKOM U PRISUSTVU SOCIJALKE REKLA”MAMA DA NE ZABORAVIM ,PITALA TE EVA KOJA JE BOJA MOJE KOSE ,HOĆE ONA DA KUPI FARBU DA SE OFARBA DA LIČIMO”,ILI ZAŠTO MOJA ZOKA NE DOZVOLJAVA DA SE JA VRATIM KUĆI U LAZAREVAC,ZAŠTO PRAVI ZBRKU,TO NISU UNINE REČI,VEĆ TROVANJE DETETA ,SOCIJALKA JE TO ČULA I PITALA UNU DA PONOVI ŠTA JE REKLA I DA LI JE TO ISTINA ,” DA!! JA NIKADA NE LAŽEM “PITAM VAS KOJU PORUKU ONA ŠALJE,MOŽDA DA USVOJI UNU ,ILI DA JOJ BUDE BABA .NEĆE MOĆI GOSPOĐO MILICE ,JA SAM JE GAJILA ,NEĆE NJU NIKO USVAJATI,NI PEDERI NI LEZBEJKE NI MALTRETIRATI VIŠE,ZORICA JOVANOVIĆ -LAZAREVAC !
Ako je porodica na bilo koji nacin ugrozena, ustanove ovakvog tipa su duzne da se potrude i da omoguce da porodica pocne normalno da funkcionise a ne da placaju nekom trecem licu za podizanje tudje dece. Sramno! Logicno je da se pomogne porodici, a ne deca da im se uzimaju i daju “obucenim” starateljima. Za to mi ne treba strucna skola da bih zakljucila, vec zdrav razum. Socijalni radnici ne treba da uzimaju decu, nije to njihov poziv, vec da im pomognu. Ovde su deca najmanje bitna koliko vidim, i najmanje se brine o njihovom emocionalnom stanju. Naravno da postoje slucajevi gde su roditelji destruktivni i deca nemaju nekog u familiji da ih podize. Porodica je nesto sveto, dosli smo do ruba kada se sve radi da se oskrnavi i unisti. Zalosno…