-
Osigurati druženje s vršnjacima
Deca vole društvo pa tako i moje dete. Obožava da provodi vreme sa svojim prijateljima. Nakon škole svaki dan provede barem sat vremena igrajući se u parku. Kad ga gledaš na igralištu, nema razlike između njega i bilo kojeg drugog razigranog cvrkutavog maštovitog stvorenja koje trči za loptom. Ponekad ga pustim u školu u kostimu zlatnog samuraja. Srce mu je tada veće od cele zgrade. Kažem – ponekad, jer da se on pita, nosio bi taj kostim dok mu ne dosadi, ali ja ne želim da mu se drugi smeju, zadirkuju ga i čudno gledaju. Mislim, ko dolazi u školu kostimiran?
Važno mu je da ima kućnog ljubimca. Ponosan je na našu macu koja ima 21 godinu, a trenutno u jogurtijeri grejemo jaja kako bi nam se izlegli pilići.
Saveti su veoma poučni, divno je što je majka toliko kreativna u osmišljavanju aktivnosti za svoje dete, i dete je sigurno genije, ali ova majka je „helikopter“ roditelj, posvećena je samo detetu, njegovom obrazovanju i vaspitanju, i drugi život nema. A kad se žrtvujete, onda mnogo i očekujete zauzvrat. Zato nju toliko pogađa što ne dobija adekvatne pohvale od okoline za svoje dete, iako od tih pohvala nema ništa, već je dovoljna nagrada zadovoljstvo koje dete pronalazi u tim aktivnostima i to što je dete toliko kreativno da je u tako ranom uzrastu sposobno da stvori nešto sasvim novo. Ako dete svojim kapacitetima prevazilazi školski program, postoji toliko škola za darovitu decu. Ne može se školski program prilagoditi njenom detetu ako bi time gomila prosečne dece bila oštećena. Ne postoji samo njeno dete na svetu. Želim majci i detetu svu sreću i uspeh, da dete sve te talente pokaže svetu i da mu oni obezbede srećan život, ali dobro znam da ovakvi modeli roditeljstva vode u razočaranje, izneverena očekivanja i neispunjene živote.