Iako se na fakultetima uči kako su i darovita deca – deca s posebnim potrebama, to u svakodnevnom životu niko ne šljivi. A roditeljima je teško, optužuju ih kako preteruju, stoga oni više i ne spominju što njihova deca mogu.
Strpljivo odgovarati na sva pitanja
Mama, imaju li bube kosti? Imaju li konji očnjake? Zašto je zec brza zivotinja? Zašto se vatra širi? Kako se radi igrica? Kako ide fis mol? Zašto postoji samo glavni grad, a ne i glavno selo? Zašto je krv crvene boje? Zašto je beba krvava kad se rodi? Jel to od ženske ili od bebe? Šta kad se rana zagnoji? Jel postoje naočare s kojima se može videti unutrašnjost tela? Kako se pravi jogurt? Kako se prave kočije? Zašto nokat raste? Zašto je teško trčati po uzbrdici? Imaju li neki reptili dlaku? Kako se pravi kalodont? Zašto lav ima grivu? Da li zmija ima mozak?
Kad ih nešto zanima, takva deca ne staju dok ne dobiju odgovor. Procenila sam kako je bolje sprijateljiti se s Guglom i naoružati se strpljivošću, nego uskratiti detetu odgovor zbog vlastitog komoditeta ili neznanja.
Sada već sam istražuje enciklopedije. I čita knjige non-stop. Doslovno moram da čupam knjigu iz njegovih ruku ili da je skrivam po kući. Jer će radije čitati, nego pisati domaći. Ne mogu mu ni zameriti kad on glasi: Napiši rečima broj 845 529. Dete kom je matematika jača strana tako nešto smatra kaznom. Ali školski sistem je zasebna tema.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Usamljenost kod majki novorođenčeta – kao u igri žmurke kada shvatite da vas niko ne traži
Razlike između očekivanja i realnosti su pogotovo velike kod roditelja koji su imali vrlo aktivan život pre rođenja deteta, bez obzira da li je u pitanju bilo zahtevno radno mesto,...
Dr Vlajko Panović: Prvorođena i drugorođena deca imaju potpuno drugačiju dinamiku odrastanja
O razlikama u odrastanju prvorođenog i drugorođenog deteta u jednoj porodici, ali i načinu na koji se roditelji prema njima postavljaju - govorio je dr Vlajko Panović. Fokus je bio...
Deca nam okupiraju kuću, život, budućnost… i menjaju sve iz korena
Okupiraju našu kuću koja je do skoro bila besprekorno čista i uredna, a sada su svuda ‚nered razbacane igračke, fleke od hrane i deca koja trče unaokolo i jure se....
Da li biste prihvatili ovaj posao? Ili ga možda već radite…
Veoma je važno da imate sposobnost da izdržavate sate i sate stojeći, da ne očekujete redovne obroke, da ste dostupni 24/7, po mogućstvu da imate diplomu iz medicine, visoke kulinarske...
Saveti su veoma poučni, divno je što je majka toliko kreativna u osmišljavanju aktivnosti za svoje dete, i dete je sigurno genije, ali ova majka je “helikopter” roditelj, posvećena je samo detetu, njegovom obrazovanju i vaspitanju, i drugi život nema. A kad se žrtvujete, onda mnogo i očekujete zauzvrat. Zato nju toliko pogađa što ne dobija adekvatne pohvale od okoline za svoje dete, iako od tih pohvala nema ništa, već je dovoljna nagrada zadovoljstvo koje dete pronalazi u tim aktivnostima i to što je dete toliko kreativno da je u tako ranom uzrastu sposobno da stvori nešto sasvim novo. Ako dete svojim kapacitetima prevazilazi školski program, postoji toliko škola za darovitu decu. Ne može se školski program prilagoditi njenom detetu ako bi time gomila prosečne dece bila oštećena. Ne postoji samo njeno dete na svetu. Želim majci i detetu svu sreću i uspeh, da dete sve te talente pokaže svetu i da mu oni obezbede srećan život, ali dobro znam da ovakvi modeli roditeljstva vode u razočaranje, izneverena očekivanja i neispunjene živote.