Ako roditelj uvek podseti svoje dete da uradi domaći zadatak da ne bi zaboravilo ili dobilo lošu ocenu u školi, uradio za dete nešto što samo trenutno može biti od pomoći. Greške i doživljavanje neuspeha su bitna životna iskustva.
Upravo ako svaki put ponesete detetu zaboravljeni kaput (ili ručak , ili domaći ), dete neće doživeti neprijatno iskustvo u vidu gladi bez užine, hladnoće bez kaputa ili sramoćenja bez domaćeg zadatka, i neće biti motivisano da sledeći put ispravi grešku i ponese sa sobom sve što mu treba.
Greške i doživljavanje “neuspeha”, razočarenje ili nelagodnost, su bitna životna iskustva koja pružaju mogućnost za decu da nauče kako da rade bolje i da vežbaju nove veštine. Sasvim je prirodno da roditelji žele da poštede decu ovih neprijatnih iskustava, ali time im ne pomažu na duge staze. Time ih ne čine samostalnima i odgovornima već ih ohrabruju da se opuste a “mama će već sve ispraviti”.
Tako ih nenamerno lišavaju prilike da uče i vežbaju važne životne veštine dok su još u okrilju porodice.
Postoji još jedna velika mana ovakvog roditeljstva: stalno roditeljsko zalaganje može postati izvor svađe i sukoba na relaciji roditelj – dete. Roditelj stalno podseća dete da radi svoj domaći zadatak, a dete odugovlači, govori “kasnije ću” i pruža otpor, upravo zato jer zna da pored roditelja sigurno neće zaboraviti. Podsetiće ga on još sijaset puta.
Ako se pronalazite u svemu navedenom, obratite pažnju na sve stvari koje radite za svoju decu i zapitajte se:
- Zašto ja ovo radim?
- Da li su u stanju da to urade za sebe? ( ako nisu, naučite ih.)
- Šta će se desiti ako ne uradim to za nji?
Eksperimentišite tako što nećete raditi neke stvari koje obično radite i neka znaju unapred da ne bi trebalo da očekuju previše od vas.
Evo kako to može da izgleda u praksi ,ako uzmemo domaći kao primer:
“Džejmi, ja sam jedina/jedini koja brine o tvom domaćem zadatku, i stalno te podsećam na njega. Mislim da si dovoljno odgovoran da se sam setiš da uradiš domaći zadatak i bez mojih podsećanja i zato sam odlučila/odlučio da prestanem da te opominjem (fer upozorenje). Ako zaboraviš ili prosto nećeš da uradiš, biće to samo tvoj problem. I to problem takve vrste, da ako potraje, može itekako da ti upropasti i znanje i ocene. Naravno, ako imaš bilo kakvih nedoumica ili poteškoća oko zadataka, znaš da uvek možeš da me pitaš.”
To može biti zastrašujuća promene za dete, ali zamislite koliko strašnije posledice će trpeti u budućnosti ako ne nauče da preuzmu odgovornost za sebe i svoje obaveze.
Prevela: Jasmina Jovanović
Izvor: Psychology Today
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
Nema komentara.