Trpeza za Badnje vece, prema verovanjima i običajima našeg naroda, mora biti posna, ali i sadržati neparan broj namirnica na stolu ili slami.
Nekada, trpeza se spuštala na pod jer se smatralo da će tako biti najbliža dušama pokojnika. Zato je večera proticala u miru i tišini, a ako je ko i bio zavađen, Badnjeg dana se morao obavezno izmiriti.
Neki običaji su se u međuvremenu prilagodili vremenu i mestu u kojem živimo, te se danas ne praktikuje večera na podu, već sa stola ispod kojeg je prostrta slama.
Jelovnik za Badnje veče ponavlja se iz godine u godinu i gotovo nikada se ne menja. Dakle, dok je domaćin u šumi i seče Badnjak, domaćica mesi badnjački kolač, odnosno badnjačku pogaču bez kvasca, česnicu, koja se za vreme večere lomi, a ne seče.
Od jela, na stolu, pored hleba i soli, treba da se nađe i riba pržena na ulju, presan kiseo kupus preliven uljem, rezanci sa orasima, turšija, med, vino i pasulj (obično prebranac).
U boljevačkom okrugu, sa ove večere ne sme da izostane ni pečena bundeva, koja se jede kako deca preko godine ne bi imala kraste na glavi. Ovaj običaj postoji i u drugim krajevima našeg naroda.
Sa trpeze za Badnje veče ne sme da izostane ni med, koji se jede sa orasima, a posle Badnje večeri se u kući čuva kao lek.
Tradicionalno, pre nego što otpočne večera, domaćin uzima sito sa orasima, odabere četiri oraha i svaki baci u po jedan ćošak. Ovakav običaj potiče od drevnih narodnih verovanja.
Naime, orah je hrana zlim silama i lošoj energiji, te se bacanje oraha može tumačiti kao bacanje mamca, koji će sve loše oterati od domaćina i ukućana, nakon čega bi večera trebalo da protekne u miru.
Badnjačka pogača simboliše samog Gospoda Isusa Hrista („Ja sam hleb živ, koji siđe sa neba; koji jede od ovog hleba živeće va vijek; i hleb koji ću ja dati za život svijeta“ – Jovan 6,51).
Riba, kao i hleb, simboliše Gospoda Isusa Hrista, jer na grčkom jeziku, preko koga su naši preci primili hrišćanstvo, riba je IHTHIS, a to je skup inicijala Isusa Hrista.
So simboliše silu božansku, koja čuva delo božje, kao što so čuva hleb i ribu od plesni i truleži.
Vino predstavlja krv Spasiteljevu kojom je on na Golgoti dao otkup Bogu za grehe ljudske, dok med simboliše sladost večnog života.
Pored toga, na sto se postavlja božićna sveća i sito ili tepsija u koju domaćica stavlja četiri velike rumene jabuke, žito, kukuruz, novac, suve šljive i orahe. Sve to simbolično predstavlja želju za berićetom i dobrim životom u kući.
Pred ovakvom badnjačkom večerom, domaćin se prekrsti, zapali sveću, okadi trpezu, pročita molitvu Gospodnju, razlomi kolač i svu čeljad ponudi večerom, pri čemu se uz čaše vina dižu zdravice.
Za vreme jela ne ustaje niko, ukućani čekaju jedni druge, i tek kada svi završe sa obedom, ustaje se u isti mah, te je veoma važno da tokom ovog perioda porodica bude na okupu i složna.
Na taj način Badnje veče je jedan izvesni pomen precima, kojima mnogo dugujemo, ali i podsećanje na to koliko je važna porodica i sloga u njoj.
Izvor: informer.rs