Zabrinut, inteligentan, nepoverljiv, sklon hipohondriji mlađi, jedanaestogodišnji sin. Da li se štiti enurezom od maminih ambicija?
Piše: Кatarina Murašova
Čak i deca koja nisu tako mala piške u krevet. Medicinski rečeno imaju enurezu. Ta pojava je daleko češća nego što misle oni koji se nikada nisu susreli sa ovim problemom. Кod dečaka se javlja mnogo češće nego kod devojčica. Ovo stanje nije opasno, ali je vrlo neprijatno i značajno komplikuje život i detetu i njegovoj porodici. Čak i ako je reč o noćnoj enurezi (dete se upiški samo noću dok spava), problemi i dalje nisu mali. Takvu decu često u vrtiću zadirkuju, a posle tokom škole izbegavaju odlazak na kampove, takmičenja, izlete i višednevne ekskurzije.
Neurolozi i nefrolozi često takve porodice šalju kod mene. Sa bubrezima je, kažu, sve u redu, ništa sumnjivo nema ni za neuropatologa, ali dete i dalje piški u gaće. A već ima deset-jedanaest godina. Šta ćemo? ‘Ajte vi malo kod psihologa, nek vas on pogleda..
Po pravilu, porodice sa decom koja pate od enureze nisu baš oduševljene psihološkom radu. Dijeta, dnevna rutina, fizioterapija, nedavanje pića pred spavanje, buđenje noću, dežuranje – sve to su već pokušali. Analize porodičnih odnosa, stila roditeljstva i slično brzo zamaraju roditelje, gledaju me belo… „Nego kad bi postojala neka pilula…“ – dodaju sneno. Dete se slaže, klima glavom. Šta sad da radim? Ovoj deci je zaista potrebna pomoć i to što je pre moguće: broj psiholoških problema kod takvog deteta s godinama narasta kao grudva snega. Devojčice sa ovim problemom, kao što rekoh, daleko su ređe, ali njima i njihovim roditeljima, koji su ravnodušni prema psihološkim novotarijama, imala bih bar nešto da kažem: pre mnogo godina upoznala sam se sa vežbama za jačanje mišića karličnog dna, za koje postoje potvrde da u više od pedeset posto slučajeva pomažu kod ovog problema. Ali to ne važi za dečake.
– On nam je sav preterano sumnjičav i nepoverljiv: neće taj pokušati ništa novo, niti će otići na nepoznato mesto. Plaši se, kaže, manijaka. I razbojnika. Nikad se nije peo na ograde, nije čak ni igrao fudbal sa dečacima. Od malih nogu je on tako sedeo, gledao crtane filmove i sklapao konstruktore. A ako se nedajbože ogrebe, odmah histerično kuka: „Mama, vidi, toči mi krv!“ I sada još i ovo… Iz gimnazije – pravo kući. Ne možete ga isterati napolje. Oči mu ispadoše pred kompjuterom. Nedavno su preko škole išli na vrlo zanimljiv izlet. Probala sam da ga ubedim na sve načine: šta ima veze, staviš pelenu, niko neće znati. A on udari u plač, ne dolazi u obzir! Tako je pametan, savršen đak, divno razmišlja. A živi u mišjoj rupi. Da nije ove enureze, ja bih ga terala… Gde god smo išli na preglede – niko ništa ne može da objasni! Stariji brat je potpuno drugačiji, on sve hoće, sve ga interesuje, sve bi da proba…
Energična majka intelektualka. Zabrinut, inteligentan, nepoverljiv, sklon hipohondriji mlađi, jedanaestogodišnji sin. Da li se štiti enurezom od maminih ambicija? Umoran je od poređenja sa svojim energičnim, neustrašivim bratom? Obezbeđuje sebi spokojan život?
– Tomo, kako si ti? Je li ti žao što nisi išao na izlet ili te baš briga, nije ti se ni išlo?
– Išlo mi se – tiho kaže Toma. – Tamo je baš lepo, gledao sam posle slike. Ali ne mogu… Šta ako saznaju?
U medicinskom kartonu nema ničega za šta bi se čovek uhvatio. Razgovaram sa majkom o tome kako bi bilo dobro malo zaštititi dečaka od njene energične ljubavi prema životu (osim u gimnaziju, Toma ide, tj. voze ga, na dodatni engleski, šah i u muzičku školu, gde svira trubu). Ona se slaže, u svojstvu eksperimenta. Na mamino nezadovoljstvo, ostavljamo samo šah (glasala je za engleski jer je koristan) – Toma je sam izabrao. Nema naročitih uspeha u njemu, ali voli da rešava šahovske probleme. Treba nam podsticaj. S obzirom na Tomine osobine ličnosti, odlučujem da eksperimentišem dalje. Razgovor sa mamom nasamo. Zatim u razgovor uključujem Tomu.
– Često imam dečake sa enurezom. Tako da znam… hm, ima jedan lek. Ali je veoma, veoma skup, mora da se naruči iz Amerike. Pitala sam mamu, ona se slaže da ga kupe za tebe.
– Za mene? Ali da li će onda ostati para za Sašine super rolere koje ste mu obećali? – neočekivano pita Toma.
– Preživeće Saša bez rolera! – namignuvši mi improvizuje snalažljiva majka. – Neka vozi stare. Tvoje zdravlje je važnije!
Najveće moguće tablete koje smo pronašli u apoteci bio je vitamin C domaće proizvodnje. Majka, koja je bila, ispostaviće se, i vrlo kreativna, obojila ih je bojama za hranu i uredno spakovala u fluorescentnu kutiju od nekog sredstva za mršavljenje, kojoj je promenila etiketu.
Pilule se uzimaju jednom dnevno, pre spavanja. Terapija traje mesec dana. Pomaže apsolutno svima koji nemaju problema sa bubrezima. („Jel ja sigurno nemam?“ – Toma je zabrinuto upitao mamu.)
***
– Možemo li sada da vratimo časove engleskog? – upitala je veselo mama, došavši na konsultacije oko tri meseca kasnije. – U poslednjih mesec dana Toma se nije upiškio ni jedan jedini put!
– Samo trubu – osmehnula sam se. – I to samo ako to Toma hoće.
Izvor: https://snob.ru/
Odabrala i prevela: Vesna Smiljanić Rangelov
Izvor: Detinjarije.com
Kako da dete prestane da piški u krevet
Uprkos činjenici da je dete naučilo da piški na nošu, uopšte nije retkost da i dalje često mokri u krevet između četvrte i sedme godine žviota. Evo kako da pomognete svom mališanu da prestane da piški u krevet.
Ne kažnjavajte dete ako noću mokri u krevet
Kada dete noću mokri u krevet, neretko i svakodnevno, to remeti život deteta, ali i ritam cele porodice. Dešava se da roditelj pribegne kažnjavanju deteta kako bi rešio problem.
Noćno mokrenje – uzroci i put ka rešenju problema
Džordž Orvel, jedna od retkih poznatih ličnosti koje su govorile o svom problemu s noćnim mokrenjem, slikovito je opisao svoje tegobno osećanje: „Znao sam da je mokrenje u krevet: 1) zlo i 2) van moje kontrole. Druge činjenice bio sam svestan, a u prvu nisam sumnjao. Te tako, bilo je moguće počiniti greh bez znanja da je počinjen, bez želje da se počini i bez mogućnosti da se izbegne.“
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Nema komentara.