Ne mogu zatim da ne spomenem puteve i gradski saobraćaj za vreme snegova i ostalih kijameta. Mi smo uvek saobraćajnice „šklj“ kategorije. Vi ste za čišćenje snega uvek prioritetne ulice, vi ste srce naše prestonice.Mi možemo i traktorom na posao! Naše puteve očiste kada kod vas već cvetaju visibabe!
Isti ti busevi su u skladu sa našom kategorizacijom saobraćajnica, dakle ona već pomenuta „šklj“! I ako se pokvari negde između Ade i Ostružnice, samo bernardinci mogu da nas pronađu u smetovima Savske magistrale. Vama ako se neki bus i pokvari, vi to i ne primetite, jer vam sledeći stiže za 2 minuta.
Ono naše zelenilo od letos, sećate se? E, baš to zelenilo, na kome ste nam takođe zavideli, sada besomučno odbacuje lišće. Jeste, grabuljamo svaki dan i svaki dan ga ima sve više. I mora da se oreže, i pođubri i orilja. Da, da! A prikolica stajskog đubiva košta kao Grčka početkom septembra! Pa ti vidi!
Gde su u toj priči naša deca? Pa, prepuštena sama sebi, naravno! Jer od svih jesenjih poslova i priprema za zimu, mi jadni skoro i zaboravimo da imamo decu! Ali, dobro kad nas zaveje sneg, pa ne budemo mogli nikuda iz kuće, družićemo se do mile volje!
A oranje bašte, kojom ste bili oduševljeni, i iz koje naša deca jedu zdravo povrće koštalo je koliko dobra zimska jakna, ili kožne čizme za jednog člana porodice.Nema veze, ne žalim se, ja u stvari pokušavam da vas utešim! Da shvatite da ni nama nije lako!
O zimnici neću ni da pričam. Znam da moje drugarice nemaju gde to da drže (duboki naklon retkim primercima žena koje su u stanu sve to radile!). Podrume su zaposeli penzioneri, neke nemaju terasu, stanovi su mali i pregrejani, i naravno vi to nećete spremati. Ali, da imate dvorište i smederevac kao ja! Ih! Gde bi vam bio kraj! Pa vi biste ajvar, džem i turšiju izvozili u Jevropu. Znam, znam, blago meni!
Isto tako i te proslave krsnih slava, vi nemate mesta ni za to. Vama dođe par prijatelja, poručite roštilj, kupite gotove salate i kolače, pre toga se isfenirate i odete na relaks masažu…i eto. Srećna slava! A ženama na selu se ne oprašta ako nema prasence, jagnjence (sve to ako je mrsni dan slave), kazan svadbarskog kupusa, šerpenjača sarme, 17 vrsta domaćih kolača i naravno pihtije. Gosti prosto padnu u depresiju ako nema pihtija, jer zaboga ona je to mogla u dvorištu da spremi na smederevcu!
Ima tako stvari u nedogled koje bh mogla da nabrajam. Ali dalje ne smem. Ovi moji sa sela već likuju, a ovi drugi su već ljuti… Ipak, imam toliko divnih drugarica koje žive u beogradskim soliterima, nije red da se svađamo oko gluposti… A jedino sam htela da kažem da baš na volim zimu… I da nikome nije laka. Mada je nekima lakša…
Jako zanimljiv tekst 😄 ali i dalje hiljadu glasova za kucu! Pec na pelet napunis jednom nedeljno i grejws se na dugme, jeste autobusi sklj kategorije kasne i malo duva u njima ali umesto prikolice djubreta ipak sam kupa dobru jaknu i cizme.. A deca eho ih vec treci dan na snegu od jutra do mraka u dvoristu, udju samo kad ogladne i nema potrebe da ih obilazim jer znam da nece pojesti zuti sneg od neke kuce iz parka, samo blistavo snezno beli 😂 Slave smo smanjili nema ni pihtija ni 20 tetaka i strina tako da ajmo ljudi na selooooo nismo ni mi seljaci kao sto smo nekad bili haha