U staro doba, kaže se, mnogi su držali decu nekrštenu i po više meseci jer se smatralo da dete bolje raste dok je nekršteno. U Banatu se veruje da su deca najugroženija od strane demona upravo posle krštenja… „Hale čekaju dete na kapiji kada se dolazi s krštenja.“
Deca koja umru nekrštena ne mogu „božjeg lica videti“, odnosno oni, po verovanju, idu u „Limbo“ (nekakvo „mračno mjesto“) ili postaju demoni, „drekavci“. Zato je veliki greh roditelja da im dete umre nekršteno.
Razumljivo je da roditelji, naročito ako je dete slabog zdravlja, žure s krštenjem da dete ne bi umrlo bez ovog obreda („samo da ga turimo u veru pa posle šta mu Bog da“). Dok se ne krsti, dete je u vlasti htonskih sila, ono je „nečisto“. Zato se nekršteno dete kao „pogano“ ne ljubi. U vreme dok je nekršteno ne valja dete iznositi nikud van kuće.
Kada će se dete krstiti zavisi, dakle, od toga kakvi su fizička konstitucija i zdravlje deteta, odnosno da li u porodici u kojoj je rođeno često umiru deca ili ne. U normalnim slučajevima uobičajeno je da se dete krsti posle tri, negde sedam ili posle deset dana od rođenja.
Kada će se dete krstiti često zavisi i od dana kada mu otpadne pupak (to je obično između sedmog i desetog dana po rođenju). Za krštenje se obično bira nedelja ili neki veliki praznik, ali nikada slava. Ako se dete rodi uoči posta, onda se sačeka da dođe mrsak, pa ga tek tada krste, jer se veruje da ako se dete rodi u mrsak, a krsti se u vreme posta, onda ono neće dugo živeti. Ako se dete rodi uoči slave ili Božića, odmah se zove kum da ne bi dete ovako veliki praznik provelo nekršteno. Obred krštenja uvek se obavlja prepodne, dok je dan u napretku, da bi dete dobro napredovalo.
“Ako se dete rodi uoči slave ili Božića, odmah se zove kum da ne bi dete ovako veliki praznik provelo nekršteno.”
Mada bi po svom hrišćanskim pravilima trebalo dete odmah po rođenju krstiti, naš narod, osim ako ga neka već pomenuta nevolja ne natera, ne žuri mnogo s ovim obredom. Dešava se, i to ne baš retko, jedna zagonetna pojava: s krštenjem se čeka i preko mesec dana od rođenja deteta. Nikola Begović, pop iz Like, piše: „Srbi uopšte drže se više svoga domaćega običaja, negoli što bi se držati imali opštecrkvenoga pravila. Crkva nalaže da se dijete neposredno iza rođenja mora krštavati. Ma Srbi tako neće. Istom onda kada mati ustane iz babina sasvijem, pa kada može dočekati svoga kuma, onda će dijete krstiti. Ovo potraje cijelijeh prvijeh šest nedjelja, a i poviše bogme.“
Vuk Vrčević kaže da u Crnoj Gori i Hercegovini često i po više godina ne krste decu jer čekaju da se kod mirenja (umir krvi) okume sa zaraćenom stranom. I u mnogim drugim srpskim krajevima je isto. „Ako je dijete zdravo, ne krste ga, prođe dva-tri, pa i šest mjeseci. Poznavao sam dijete, koje je bilo nekršteno, a čuvalo tuke, dakle imalo je oko svojih pet godina.“ Šta je uzrok ovom neobično dugom odlaganju krštenja? Mada se ovde kao razlozi navode nesposobnost majke da spremi posluženje kumu, odnosno čuvanje nekrštenog deteta za umir, mislim da su ovi praktični razlozi došli kasnije i da su oni samo racionalizacije koje skrivaju onaj pravi razlog koji se nalazi u paganskom sloju narodnog vremena. Naime, u više etnografskih izveštaja iz različitih krajeva nalazimo sledeći razlog odlaganja krštenja: u staro doba, kaže se, mnogi su držali decu nekrštenu i po više meseci jer se smatralo da dete bolje raste dok je nekršteno. U Banatu se veruje da su deca najugroženija od strane demona upravo posle krštenja… „Hale čekaju dete na kapiji kada se dolazi s krštenja.“
“Veruje se da demoni neće „udariti na svog“, te otuda i verovanje da dete brže i bolje napreduje dok je nekršteno.”
Kod određivanja vremena krštenja očigledno postoje dve suprotne tendencije: da se dete što pre uvede u veru, s jedne strane, i da se krštenje što duže odloži, s druge. Ova protivrečnost je rezultat sinkretičkog karaktera srpske religije, odnosno mešavine hrišćanskih elemenata sa starijim, paganskim slojem narodne religije Srba. Ova druga paganska tendencija, odlaganje krštenja, svakako je proizvod verovanja da je dete sigurnije, zaštićenije od demona dok je još uvek „nečisto“ i dok je blisko htonskim silama. Zapravo veruje se da demoni neće „udariti na svog“, te otuda i verovanje da dete brže i bolje napreduje dok je nekršteno.
Dete se, po pravilu, krsti u crkvi, a retko, ako je bolesno, krsti se kod kuće. Obred krštenja može se obaviti i pod zapisom.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Bojana Nešić: Zamišljam jednu mamu koja skuplja svu snagu ovog sveta kako bi mogla da drži jednu ruku
Upravo o takvom jednom slučaju pisala je i na svom Facebook profilu: "'Pre par meseci imala je epi napad po prvi put u životu,' rekla je. Videla sam kako joj...
Dario Rosi: Detinjstvo međ’ babama na potezu Kalenić pijaca – Novo groblje – kafenisanje po komšiluku
Dario Rosi, predsednik Udruženja “Autizam – pravo na život”, priča upravo o tom ranom detinjstvu, kao i o tome zašto je i kako izbegao vrtić, ko ga je odgajao... i...
Vi ste tu, u školi, da NAHRANITE SVOJ UM, a ne da se ne stidite pred porodicom
„U prvoj sedmici škole mi, učenici 1-B odjeljenja, dobili smo obavještenje da će nas posjetiti fotograf. Sjećam se da nas je slikao sa podignutom rukom. - Sada podignite dva prsta...
Danas je Svetski dan knjige – dan kada se podsećamo zašto je tako važno čitati
Povod za obeležavanje Svetskog dana knjige i autorskih prava, koji se obeležava od 1995. godine nakon Generalne konferencije UNESKO-a u Parizu, bilo je odavanje počasti svetskim velikanima književnosti koji su...
Nema komentara.