Nemoj slučajno da me zoveš!
Sećam se oproštajne turneje Simply Red-a, i muža i mene kako ostavljamo naše dve devojčice kod moje sestre. Otežavajuća okolnost je svakako bila to što je Sofija imala šest meseci, i što ništa sem mog mleka nije htela. Čak i vodu kad joj ponudimo, ona bi zgađeno gurnula, i kašičicu, i flašicu. I naravno, činjenica da je i moj sestrić bio nešto starija beba. Ali to me nije sprečilo da izgovorim rečenicu koju moja sestra i dan-danas smatra najokrutnijom ikada. Na njenu konstataciju da, ako bude mnogo plakala, zvaće me da dođem, ja sam rekla: „Nemoj slučajno da me zoveš. Tu smo za par sati.“
„Kad god vam zatreba celodnevna pomoć, i to su stvarno retke situacije, neće biti nikog u blizini da vam pomogne.“
Naravno da meni nije bio bitniji koncert od moje dece, niti će iko ikada napraviti takav koncert, ali ako znam da je sita i podojena, u sigurnim rukama, i da se vraćam zaista za par sati, zašto da mi posle svih neprospavanih noći, mastitisa, grčeva i sličnih neprilika ne bude dozvoljeno da se restartujem i napunim baterije? Na stranu, opet, koliko su te karte koštale, i to što je to bila oproštajna turneja. Za par sati ništa se nije desilo… jeste malo plakala, jeste sestra potrošila silne kalorije cupkajući sa njom u naručju, ali ništa drugo.
Šta Marfi ima da kaže o čuvanju dece
Postoji još jedna situacija kao stvorena za Marfija i njegova pisanija. Ona se dešava kada treba sa bračnim drugom negde da se ode, i da se nađe adekvatna zamena. Ako mi idemo na, recimo, svadbu, moji roditelji obavezno imaju istog dana krštenje, sestra operaciju kod zubara, zaova fizikalnu terapiju, drugarica je na službenom putu i slično. Kad god vam zatreba celodnevna pomoć, i to su stvarno retke situacije, neće biti nikog u blizini da vam pomogne. Takve situacije su retke podjednako kao i mogućnost da odete. Sto puta oprobano. Kao protivnik vođenja dece po preglasnim svadbama, zadimljenim salama, i proslavama krsnih slava uvek biram da ostanem lepo kući sa decom po cenu bilo čije zamerke, a u inat onoj već pomenutoj aždahi griže savesti. To su situacije kada bez razmišljanja i nerviranja ostajem kući. A ako znam da njihov otac ostaje sa njima, ili neko pouzdan, odlazim uprkos svim uprkosima.
Ja vas tako razumem :). Ja smatram da samo srecna majka moze deci da bude dobra majka,a mi ne mozemo da budemo srecne ako nemamo bar taj jednom mesecno ventil. To je dobro i za nas,a i za nasu decu, jer gledajuci nas kako se borimo za taj trenutak za sebe, naucice da treba i oni tako da se bore i da je zdravo imati svoje ventile
Tako da ja dajem glas za kaficu sa drugaricom, neki dobar film, setnju pored reke…svejedno..kome sta prija