Mnoštvu primenljivih zakona čuvenog Marfija sasvim sigurno treba dodati i niz onih koji se mogu primeniti na roditelje.
Nemoj slučajno da me zoveš!
Sećam se oproštajne turneje Simply Red-a, i muža i mene kako ostavljamo naše dve devojčice kod moje sestre. Otežavajuća okolnost je svakako bila to što je Sofija imala šest meseci, i što ništa sem mog mleka nije htela. Čak i vodu kad joj ponudimo, ona bi zgađeno gurnula, i kašičicu, i flašicu. I naravno, činjenica da je i moj sestrić bio nešto starija beba. Ali to me nije sprečilo da izgovorim rečenicu koju moja sestra i dan-danas smatra najokrutnijom ikada. Na njenu konstataciju da, ako bude mnogo plakala, zvaće me da dođem, ja sam rekla: „Nemoj slučajno da me zoveš. Tu smo za par sati.“
“Kad god vam zatreba celodnevna pomoć, i to su stvarno retke situacije, neće biti nikog u blizini da vam pomogne.”
Naravno da meni nije bio bitniji koncert od moje dece, niti će iko ikada napraviti takav koncert, ali ako znam da je sita i podojena, u sigurnim rukama, i da se vraćam zaista za par sati, zašto da mi posle svih neprospavanih noći, mastitisa, grčeva i sličnih neprilika ne bude dozvoljeno da se restartujem i napunim baterije? Na stranu, opet, koliko su te karte koštale, i to što je to bila oproštajna turneja. Za par sati ništa se nije desilo… jeste malo plakala, jeste sestra potrošila silne kalorije cupkajući sa njom u naručju, ali ništa drugo.
Šta Marfi ima da kaže o čuvanju dece
Postoji još jedna situacija kao stvorena za Marfija i njegova pisanija. Ona se dešava kada treba sa bračnim drugom negde da se ode, i da se nađe adekvatna zamena. Ako mi idemo na, recimo, svadbu, moji roditelji obavezno imaju istog dana krštenje, sestra operaciju kod zubara, zaova fizikalnu terapiju, drugarica je na službenom putu i slično. Kad god vam zatreba celodnevna pomoć, i to su stvarno retke situacije, neće biti nikog u blizini da vam pomogne. Takve situacije su retke podjednako kao i mogućnost da odete. Sto puta oprobano. Kao protivnik vođenja dece po preglasnim svadbama, zadimljenim salama, i proslavama krsnih slava uvek biram da ostanem lepo kući sa decom po cenu bilo čije zamerke, a u inat onoj već pomenutoj aždahi griže savesti. To su situacije kada bez razmišljanja i nerviranja ostajem kući. A ako znam da njihov otac ostaje sa njima, ili neko pouzdan, odlazim uprkos svim uprkosima.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽENSKE PRIČE
Razmišljala sam: šta je to u meni što pokreće ljude da plaču?
Moja prijateljica je izdala knjigu i kada sam je pozvala da joj čestitam kroz suze je govorila: "Bila sam skroz ok, a rasplakala sam se čim sam ugledala tvoje ime...
Izvini drugarice što sam rodila dete
Pišem tebi koja si mi i dalje draga, a koja si me otpisala onog trenutka kad sam postala mama: Draga moja, Izvini što ti više nisam zanimljiva mada sam i dalje...
Priče u prolazu: Šta je nama naša borba donela?
Piše: Ivana Mićić, Mama zašto U jednom malom primorskom mestu na Jadranu postoji grafit na kome piše: „Neću žvaku, hoću kusur.“ Deluje istinito ali ipak je laž. Grafit su...
Za promenu, probaj sa pohvalom
Za promenu, probaj sa pohvalom. Nije istina da "se kvari ko se hvali". Istina je da nas samokritika sve više sateruje u ćošak, a pohvala otvara naše vidike za sve...
Ja vas tako razumem :). Ja smatram da samo srecna majka moze deci da bude dobra majka,a mi ne mozemo da budemo srecne ako nemamo bar taj jednom mesecno ventil. To je dobro i za nas,a i za nasu decu, jer gledajuci nas kako se borimo za taj trenutak za sebe, naucice da treba i oni tako da se bore i da je zdravo imati svoje ventile
Tako da ja dajem glas za kaficu sa drugaricom, neki dobar film, setnju pored reke…svejedno..kome sta prija