Neću da padnem!
Davno sam čitala čuvenu partizansku pripovetku (ili beše roman) u kojoj se kroz mećavu i planinu probijaju majke sa decom, bežeći pred naravno, Nemcima. Svaka od njih ima najmanje četvoro dece, a dobijaju tri kuvana krompira za sve. Sve majke to dele deci, a sebi ostavljaju manji deo, samo jedna na opštu sablazan drugih majki, deci deli manje, a sebi ostavlja više. Prezrivim pogledima svojih sapatnica ona odgovara: „Je li, koja bi ih od vas nosila ako ja ovde padnem?“ Da li je za vaš pojam ova majka mudra ili ne, prosudite sami. Priča je sasvim sigurno poučna, posebno za one majke koje u roditeljstvu izgaraju bez rezerve. Nama, skromnim prezaposlenim ženama, jedan izlazak mesečno sa drugaricama, odlazak kod frizera, kozmetičara ili u bioskop, biće praznik. To jedno poslepodne van kuće može da nas oraspoloži i osveži. A barem kafu van kuće možemo sebi da priuštimo! Kolotečina i obaveze zamaraju. Deci trebamo sveže i raspoložene, pa makar po cenu da im ukrademo neko zajedničko druženje.
Ja vas tako razumem :). Ja smatram da samo srecna majka moze deci da bude dobra majka,a mi ne mozemo da budemo srecne ako nemamo bar taj jednom mesecno ventil. To je dobro i za nas,a i za nasu decu, jer gledajuci nas kako se borimo za taj trenutak za sebe, naucice da treba i oni tako da se bore i da je zdravo imati svoje ventile
Tako da ja dajem glas za kaficu sa drugaricom, neki dobar film, setnju pored reke…svejedno..kome sta prija