Ana Ljutaj je menadžer u jednoj velikoj kompaniji, ljubitelj joge i čitanja. Kao mama Laure i Gavrila, za Detinjarije govori o svom roditeljskom iskustvu.
O meni
Za najbliže Ana/mama/kuma… Za kolege Anchi i Dura, a za nepoznate sa kojima se upoznajem najčešće ide objašnjenje: Kao da sam ljuta, pa jos dodate J na kraj.. Da, da, zapravo nisam ljuta… I onda upali iz prvog to pamćenje prezimena.
44 godine, mama Laure (14) i Gavrila (10), sa suprugom čuvam bedeme našeg mini kraljevstva. I najčešće me ljudi pitaju kako sam spojila imena Laura i Gavrilo? Internacionalno i domaće. I tako najlakše opišem i sebe: kao spoj velikih krajnosti. Najčešće mi je samoj sebi teško da pomirim te sopstvene krajnosti.
Radim u Coca Coli, vec skoro 14 godina, u prodaji, i volim firmu u kojoj radim. Smatram se privilegovanom, iako raditi danas u tako velikom i brzom sistemu i biti majka/supruga, ćerka, duša sa sopstvenim potrebama, zna da bude izazov u organizaciji.
Idem na jogu, i rastem uz nju, gutam knjige istim žarom kao u detinjstvu (moja cerka je dobitnica ovogodišnje nagrade Narodne biblioteke Čitalac godine, jer je pročitala najviše knjiga), sa decom odlazim na časove vajarstva (pozdrav divnoj Danijeli, i Lazaru), i volim da šetam sa porodicom što češće (hvala mužu). Porodicne razonode su nam odlasci u Escape room-ove, pozorišta, i sve što je moguće izvesti zajedno.
Ja mama u 20/30/40-im – kako sam se snašla u novoj ulozi?
Mama sam postala u 30-oj godini, i to prvo materinstvo mi je palo vrlo stresno, iako sam najvise na svetu želela bebu. Trudnoća je bila propraćena krvarenjem i kontrakcijama, porođajem pre termina, ocena bebe 7, a Laura je stavljena na kiseonik jer nije disala kad se rodila. Glavni razlog stresa je bio gubitak posla zbog trudnoće. Bila sam zaposlena u stranoj korporaciji (IBM-u), na određeno, i saopšteno mi je da mi ugovor neće biti produžen. Sećam se kako u šestom mesecu trudnoće, obaveštena da gubim posao, sedim na Pravnom fakultetu i polažem Radno pravo. Kakva ironija. Koliko sam samo suza prolila, sad bih samu sebe dodatno sankcionisala što nisam znala da tako samo uznemiravam svoju bebu. I radim stvari koje nisu preporučljive.Sada znam koliko je to nebitno, i koliko se sve u životu prevaziđe, kako su usponi i padovi najnormalnija pojava. Tada to nisam znala, i smatrala sam se kažnjenom.
Snalazila sam se teže, jer je moja devojčica bila zahtevnija beba, ona koja ne spava, ne preferira da jede, i insistira na nošenju. Imam utisak da je plakala 24 sata. Tada sam verovala da je neprocenjljivo bitno da je kuća čista, izglancana, veš ispeglan. Sve sređeno. Sada znam da je najbitnije da su mama i beba smirene i namirene. Zadovoljne.
U drugoj trudnoći i materinstvu sam ispravila sve te greške. I naravno, na deci se vidi ta razlika.
Po mom iskustvu, koje su prednosti i mane majčinstva u u 20/30/40-im?
Mene je majka rodila sa nepunih 17, i imala sam uvek mladu mamu, i bila preponosna zbog toga. Postala je baka sa 47, i bila puna snage i podrške oko moje dece. Često kazem da mi majka zaslužuje zlatni spomenik koliko mi je pomogla.
Sa druge strane, ja sam sina rodila sa 34. Žao mi je sto nisam rodila mlađa, da bih duže mogla da prisustvujem životima moje dece, i budem uz njih. Jedino pravilo danas je da nema pravila, pa mislim da je suština da svako treba da kreira svoja.. Duboko se divim mladim majkama, i mislim da mlad roditelj lakše nosi obaveze. Lakše nosi sopstveno telo. Sa druge strane, starije majke imaju životno iskustvo, i zrelost.
Da li pamtim neke duhovite situacije u kojima sam se našla kao novopečena mama?
Uvek mi kao asocijacija na pamet pada Halo beba služba, i nadam se da još uvek postoje. Godinama posle porođaja sam želela da odem tamo i odnesem najveću tortu na svetu, da im se zahvalim za sve strpljenje koje imaju. I izvinim na bezbroj poziva koje sam iz čiste panike upućivala. Sećam se koliko sam ozbiljna bila i duboko verovala da imam veeeeliki problem jer sam otkuvala flašice i cucle, a na njima se nalazio kamenac. I kako ja sad da uklonim kamenac sa flašice i cucle? A pritom, moje dete ne prilazi uopšte ni jednoj stvari od te dve, samo je dojila. Mislim da bi divne dame koje tamo rade mogle da objave predivnu knjigu prepunu smešnih i duhovitih situacija. I još jednom, hvala im od srca.
Iz sadašnje pozicije, šta bih savetovala mladim ženama – kada je pravo vreme za decu?
Savete bih sasekla na minimum. Prvi savet drugim ženama/devojkama: razmislite da li vam je potreban bilo čiji savet. Slušajte sebe, i rađajte kad vi osetite želju (ne kad kažu roditelji, društvo ili bilo ko). Mislim da svaka žena oseti duboko u sebi to kad dođe vreme, ako je to deo njene priče. A skroz je u redu i kad nije.
Roditeljstvo iz mog ugla – čemu me je iskustvo naučilo i šta smatram najvažnijim u odnosu roditelja i deteta?
Ljubav i poverenje. Sećam se kada su mi deca bila mala, spavaju a ja dođem iznad kreveta gledam ih kako si divni i topim se. I onda im se približim i kako oni izdahnu vazduh, ja ga prosto udahnem. I njihove ruke u mojoj dok spavaju.
Dugo mi je bilo potrebno da shvatim da moja deca nisu JA, da sam ih JA samo rodila, i da imaju pravo da budu ono što jesu , i ono sto žele. Drugačiji od svojih roditelja. Mojoj deci redovno ponavljam da smatram da je moja dužnost spram njih da ih naučim 2 stvari u životu: 1. Da se snađu (u svakoj situaciji) i 2. Da budu zadovoljni sobom!
Treba da naučimo decu da vole – sebe, druge, svoje živote i sve što u njima dolazi. Da veruju u sebe, i prihvate život i izazove. Da se ne boje da probaju, da sruše pravilo, ali budu spremni na posledice… Šta će postati u životu zavisi od njih, ne od nas.
Detinjarije već šest godina organizuje kulinarske radionice sa Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, na temu đačke užine i doručka, sa ciljem da se deca uključe u spremanje hrane i počnu zdravije da jedu. Kakva je situacija u vašoj porodici po ovom pitanju?
Ja sam pristalica zdravog života, i zdravog odnosa prema telu, a to podrazumeva odgovornost i osvešćenost. Telo traži da bude u pokretu, i da bude paženo. Umerenost u svemu pa i hrani… Recept za zdrav život – umerenost.
Pekaru svodim na 1- 2 nedeljno max, preferiram kajganu, prženice, projice, kačamak. Sendvići su passe, pa improvizujemo sa tortiljama , voćkicama i žitaricama… Sirovi kolači, pa cak i očišćeno i spremno povrće/salata se nađu u činiji.
Ovo me niste pitali
Za kraj, svim mamama bih poklonila kratki tekst kojim sam se u firmi takmicila za nagradno putovanje:
TO ZNAJU SAMO MAME
“Mama, kad ti odeš u bolnicu da rodiš batu, ja ću biti malo tužna jer ćeš mi nedostajati..”, govorila je Laura spuštajući pogled pri kraju rečenice. I dok su meni automatski navirale suze i rasla knedla u grlu na tu izjavu, pitanje – gde ću smestiti toliku ljubav prema drugom detetu kad je svaki milimetar moje duše ispunjen ljubavlju prema Lauri, je neprekidno bilo prisutno… Mislila sam da ću pući kao balon od tolike ljubavi..
To znaju samo mame.. Ovo o čemu pričam..
I te noći kad je Gavrilo rešio da izađe, uz prisutan bol koji je najavljivao njegov dolazak, moja devojčica je uspevala da me nasmeje do suza, odbijajući da ustane iz kreveta, jer nije shvatala zašto ona mora da ustaje u sred noći, ako ta glupa beba hoće da se rodi..
Bol, suze i smeh.
To znaju samo mame… Ovo o čemu pričam…
I nisam pukla.. Od tolike ljubavi.. Samo je moj svet postao duplo veći i važniji.. To sam shvatila istog trena kad sam drugi put u životu čula taj poseban plač.. Najlepši plač na svetu..
Iako su rečenice poput: “Ovaj svet je bio mnogo bolje mesto dok Gavrilo nije došao na zemlju’’, i ’”Nisam ti više sestra’’, izgovarane nekoliko puta na dan, ta ista ‘’nisam ti više sestra’’ mu je posle prvog plača, jer je dobio kritiku, prišla, grleći ga i govoreći mu: “Znam ja kako to boli.. Ne plači, voleće tebe seka, ako niko drugi neće…”
I kad ih na kraju radnog dana, dok se zajedno brčkaju u kadi i prskaju, ispuštajuci najlepše uzvike i vriske posmatram, shvatam da te dve zlatne ribice mog života, ispunjavaju sve moje želje samim postojanjem..
To znaju samo mame…Ovo o čemu pričam..
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: MAMA
Majčinstvo u 20/30/40-im: Branislava Teofilović
O meni... Ja sam ostvarena žena, srećno udata supruga i majka dve divne devojčice. Framaceut sam, doktor medicinskih nauka i specijalista nutricionizma. Iza mene su 3 diplome, preko 10 godina...
Čuvena drevna japanska veština Jasamasam – jedina pomoć koja je potrebna savremenim mamama
Savremeno doba vreme je koje se samo ubrzava i svi već znamo da živimo prebrzo, da je tempo života nemoguć i da uvek nešto mora da zbog toga ispašta. Koliko...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Slađana Pejaković
O meni Moje ime je Slađana Pejaković, imam 40 godina, majka sam 2 devojčice, od 15 i 9 godina, supruga Nemanji već 16 godina, po profesiji lekar specijacijalista interne medicine,...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Srna Božić
O MENI Imam 32 godine i lekar sam po struci. Trenutno sam na drugoj godini specijalizacije, na Klinici za kožno-venerične bolesti Kliničkog centra Vojvodine. Pored toga, zaposlena sam u privatnoj...
Nema komentara.