Danijela Stojanović je po zanimanju vaspitač i budući logoped, a korisnicima Instagrama poznata je kao autorka profila @maminzivot. Kao mama dve devojčice, za Detinjarije govori o svom roditeljskom iskustvu:
O meni
Zovem se Danijela, po zanimanju sam vaspitač PU ”Zvezdara”. Takođe, student sam Visoke škole socijalnog rada – smer logopedija. Aktivno već 2 godine vodim instagram stranicu @maminzivot, koja broji 17k pratilaca, a nekad, kao student Medicinskog fakulteta u Beogradu, nisam mogla ni da zamislim da će me život odvesti baš ovim putem… Na trećoj godini studija se dogodio prelom, te sam ostavila Medicinski fakultet po strani, ali se ljubav prema socijalnoj profesiji nikad nije promenila. Neostvarena želja da postanem ginekolog me je vodila ka istom putu koji svoje korene nosi u ljubavi prema ljudima, otvorila nove puteve i nova saznanja.
Životna i najdraža uloga, uloga majke, ostvarila se rođenjem mojih ćerki, Sare koja ima dve i po godine i Simone koja ima nepunih mesec dana. Nisam mama sa punim radnim vremenom, već mama na porodiljskom odsustvu koja je aktivna na društvenoj mreži Instagram, gde sa svojom armijom žena razmenjujem iskustva, mišljenja, stavove, recepte, pričamo o blagodetima roditeljstva, svemu onome što isto donosi. Mamin život ne sadrži samo teme za majke, već i mnoge druge, od fashion saveta preko beauty preporuka i saveta za zdrav život, do motivacija, poslovnih inspiracija, svih onih koje čine svakodnevicu jedne poslovne žene, supruge, prijateljice, pa i majke. A poslednja uloga je definitivno najlepša i najvažnija. Planova je puno, vremena malo, prioriteti su iznad svega.
Ja mama u 20/30/40-im – kako sam se snašla u novoj ulozi?
Majčinski instinkt mi je proradio u dvadesetim. Razni zdravstveni problemi su doprineli tome da želja za majčinstvom sve više raste. Najveću podršku u toj borbi su mi pružali moj životni saputnik Žarko i dr Vesna Stojanović čiji sam pacijent godinama, žena kojoj ću doveka biti zahvalna, žena koja me je operisala i ulila nadu za majčinstvom i evo već drugi put porodila. Prvo dete sam rodila sa 29 godina, zrela za ulogu roditelja, puna samopouzdanja i bez imalo straha kako ću se snaći u ovoj životnoj ulozi. Nisam dozvoljavala da okolina vrši uticaj na moj način razmišljanja o roditeljstvu, jer sam se susrela radeći kao bebisiterka sa mnogim izazovima i odgovornosti prema deci. Čuvanje dečaka od njegovih par meseci do nepune 3 godine me je mnogo naučilo kako da postupam u odgoju svoje dece. Kako to u životu obično biva, bar onima pod srećnijom zvezdom, kockice su se složile u pravo vreme. Želja za velikom porodicom donela nam je u dom rodjenjem i Simone, moje mirne bebe. Kao mama dve devojčice trudim se da budem organizovanija, čak i više nego dok sam bila devojka. Nemam rokovnik, ne pravim to-do liste, već uspevam spontano i u hodu već po navici da završim sve dnevne obaveze koje roditeljstvo sa sobom nosi… A planovi koje pravim i želje koje želim da ostvarim me tek čekaju…
Po mom iskustvu, koje su prednosti i mane majčinstva u u 20/30/40-im?
Zar majčinstvo treba da posmatramo kao nešto što ima mane, bez obzira na godine žene? Verujem da se svaka žena, ukoliko želi i ukoliko joj zdravstveno stanje omogućava ostvari kao majka u za nju pravo vreme. Šta je za koga pravo vreme smatram da ne treba komentarisati, jer svi imamo pravo izbora i nekad su želje jedno, a mogućnosti nešto sasvim drugo. Često čujem među ljudima osude prema ženama koje prvo dete rađaju u kasnim 40-im godinama. Uloga majke je veliki pokretač za ženu i verujem da je energija i snaga koju majčinstvo daje jednaka kod žena i u 20-im i u 30-im i u 40-im godinama.
Što se mog ličnog iskustva tiče, mogu da kažem da sam, u za sebe idealno vreme, postala majka. Da mi se majčinstvo dogodilo ranije ili kasnije to ne bi mnogo poremetilo stav.
Da li pamtim neke duhovite situacije u kojima sam se našla kao novopečena mama?
Sa Sarom nam smeha ne manjka, “bisera” je izuzetno mnogo. Što bi se reklo: “Kako te sopstveno dete može izblamirati, to ne može niko”. Situacija koja nas je u isto vreme posramila i do suza nasmejala, se najviše puta prepričavala:
Omiljeno mesto za kafu nam je kafe-picerija koja ima predivno dvorište sa kutkom za decu. Kako se trudimo da usaglasimo njene i naše želje, ovo mesto nam je idealno. Omogućava i roditeljima da uživaju u kafi i detetu da se druži u prelepom prostoru za igru. Seli smo i naručili kafu, a Saru koja se u piceriji odomaćila, pustili da se igra sa drugarima u dečijem kutku. U jednom momentu pogledam i shvatim da je nema među decom. Okrećem se okolo, a ona sedi pored mladog bračnog para i jede masline sa pice. Prilazim, izvinjavam se i sklanjam je da ne smeta ljudima. Nakon toga, nije ni mnogo vremena prošlo, opet Sare nema na vidiku. I onda je vidimo za drugim stolom, kako gospođica sedi sa nekom porodicom. Muž, žena, dvoje dece i moja Sara koja sa njima jede picu… Opet… Pritom, sita je, ručala je kući pre nego sto smo krenuli. Već sam počela da crvenim… Nije u redu da smeta ljudima. Prilazim da je uzmem i samo je čujem: “Čiko hoću još pice.” Uzimam je i izvinjavam se dok menjam boje, a čovek mi u šali reče: “Hranite li vi ovo vaše dete?” Počela sam da se smejem kao blesava i rekla mu: “Samo sredom i petkom, danas ne.” Čovek je ostao zabezeknut. Rasirenih ociju i kiselog osmeha.
Iz sadašnje pozicije, šta bih savetovala mladim ženama – kada je pravo vreme za decu?
Savetujem žene, kad god se odlučile da postanu majke, da uživaju u roditeljstvu. Da se ne plaše nove uloge. Dete nije aždaja sa devet glava, već samo malo biće kome je pre svega potrebna ljubav i pažnja.
Nemojte dozvoliti da vas plaše. Da od roditeljstva prave nauku. Nemojte biti podložni uticajima, modernim postulatima vaspitavanja dece. Shvatite da se nijedno dete ne podiže, gaji, vaspitava po knjizi.
Pročitala sam mnogo stručne literature, ali ni po jednom tom principu nisam svoje dete vaspitavala. Niti ću. Moje dete je uvek “radilo” na osećaj. Kada sam rodila Saru odmah sam postavila granice okolini. Nisam dozvoljavala da mi se nameću mišljenja. Materinski instinkt ne postoji za džabe.
Zato, buduće mame, nemojte zbog straha da bežite od roditeljstva. Nemojte da odlažete tu najdivniju ulogu na svetu, već se prepustite i uživajte u njoj.
Roditeljstvo iz mog ugla – čemu me je iskustvo naučilo i šta smatram najvažnijim u odnosu roditelja i deteta?
Roditeljstvo je iz mene izvuklo najbolje, otkrilo neku moju novu stranu za koju nisam ni znala da je imam. Promenilo me je na bolje i od mene napravilo najsrećnije biće na svetu. Kao neko ko radi sa decom, ko je kao bebisiterka podigao bebu od par meseci do nepune tri godine, mogu da kažem da sam u roditeljstvo ušla jako spremna.
Učestvovanje u vaspitanju tuđe dece me je mnogo naučilo i spremilo za ulogu majke. Rad sa decom me je naučio da budem jako strpljiva, da se prilagodim dečijem nivou, da od prvog dana sa detetom gradim poverenje, pružam ljubav i vreme. Još dok sam bila trudna sam svojoj Sari pričala u stomaku, govorila joj kakvo dete želim da bude, verujte mi ona je sve ono što sam želela. Još tad smo izgradile neopisivu vezu, izgradile poverenje.
Roditeljstvo me je naučilo kako da gradim čvrst temelj koji kuću čini stabilnom. Naučilo me je da od starta postavim granice, imam stav, nesebično se dam, ulažem svaki atom snage i ljubavi u decu. Težim da učim svoju decu pravim vrednostima. Želim da imaju sopstven stav, svoje JA, da budu stabilne osobe i čvrsto stoje na nogama, da budu otvorene, da se ne stide svojih osećanja, potreba, želja… Da znaju da imaju jedna drugu, kao i nas kada god im zatrebamo, uvek i zauvek.
Detinjarije već šest godina organizuje radionice sa Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, na temu đačke užine i doručka, sa ciljem da se deca uključe u spremanje hrane i počnu zdravije da jedu. Kakva je situacija u vašoj porodici po ovom pitanju?
Pre par godina sam imala ozbiljne probleme sa hormonima, gde je jedino rešenje bila hormonska terapija, zbog koje za godinu dana dobijam 25 kg više. Ceo život sam trenirala, bila vitka, ali hormoni su učinili svoje. Kada se sve izbalansiralo, rešila sam da povedem računa o ishrani i tad smo loše životne navike iz korena promenili. Već godinama ne kupujemo grickalice, ne pijemo sokove, ne jedemo beli hleb, ishrana nam je bazirana na voću, povrću, mesu i žitaricama, ne koristimo šećer. Kada sam kretala u avanturu zvanu uvođenje čvrste hrane, rešila sam da Sarina ishrana bude koncipirana na zdravim namirnicama kao i naša. Kao isključivo dojeno dete, prvi kontakt sa kravljim mlekom (sa oko godinu dana) je izazvao alergisku reakciju. Tada se prvi put susrećem sa dijagnozom atopiskog dermatitisa gde još više krećem da se informišem po pitanju ishrane, jer atopičar u porodici zahteva poseban pristup nege i ishrane. Već velika devojčica, još malo trogodišnjak, zna šta je zdravo a šta ne. Obožava sveže povrće, uživa u hrani, a svesno izbegava proizvode od kikirikija i mleka.
Mislim da su temelji jako bitni, da smo odličan primer deci jer ako se mi hranimo zdravo i ona će. Gojaznost je uzela maha, preplavljeni smo reklamama nezdravih proizvoda, iskušenje nas čeka na svakom koraku, stoga je jako važno decu od malena upoznati sa prednostima zdrave ishrane i manama svih tih emulgatora koji nas okružuju.
Izvor: Detinjarije.com
Nema komentara.