Jelena Andrić je bibliotekarka Dečjeg odeljenja gradske biblioteke i autorka instagram profila @jeja_librarian_girl. Kao mama dve devojčice, za Detinjarije govori o svom roditeljskom iskustvu.
O meni
Moje ime je Jelena Andrić, završila sam Poljski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i Master na Katedri za bibliotekarstvo. Po zanimanju sam bibliotekarka. Već 14 godina radim na Dečjem odeljenju gradske biblioteke i to je moj posao iz snova. Iako sam kao dete bila član biblioteke i dosta čitala, prava ljubav prema knjigama za decu rodila se upravo kada sam počela da se bavim ovim poslom, jer od tada dečju književnost sagledavam iz jednog potpuno drugačijeg ugla. Mama sam dvema devojčicama, koje uskoro pune 4 i 8 godina, i na koje sam, na moju veliku radost, uspela da prenesem svoju ljubav prema pisanoj reči. Stojim iza Instagram profila @jeja_librarian_girl na kome se bavim popularizacijom dečje književnosti kroz preporuke knjiga za čitanje, izložbe o domaćim i stranim piscima i kroz druge interesantne rubrike. Stranica je namenjena svima koji vole knjige za decu jer tu mogu pronaći pregršt provereno dobrih naslova za sve uzraste, od bebaća do tinejdžera. Trenutno boravimo u inostranstvu, pa videćemo u kom će nas smeru to odvesti.
Ja mama u 20/30/40-im – kako sam se snašla u novoj ulozi?
U ulozi mame sam se ostvarila u 30-im godinama. Iako se prva, dugo željena trudnoća, završila prevremenim porođajem, u 34-oj nedelji i iako je to sa sobom nosilo izvesne izazove, smatram da sam se u novoj ulozi majke snašla sasvim dobro. Vrlo je verovatno da su trudničke vežbe i razgovori sa patronažnim sestrama odigrale veliku ulogu, ali nekako mi je taj majčinski osećaj došao sasvim prirodno i zahvalna sam na tome.
Po mom iskustvu, koje su prednosti i mane majčinstva u 20/30/40-im?
Ranije sam bila mišljenja da je majčinstvo u 20-im lakše nego u 30-im i 40-im godinama. Da žena ima više snage da izdrži neprostavane noći, više strpljenja za razne izazovne situacije. Potom sam, kada sam se i sama ostvarila u ovoj ulozi u 30-im godinama, promenila mišljenje shvatajući da snage imam dovoljno, strpljenja takođe, iako to u svim dobima može da varira, ali životnog iskustva i zrelosti više. Iako sam želela da postanem majka ranije, smatram da se to ipak desilo onda kada je trebalo, jer sam bila potpuno spremna da to malo biće i njene potrebe stavim u prvi plan, potpuno oslobođena od nostalgije za prošlim danima.
Da li pamtim neke duhovite situacije u kojima sam se našla kao novopečena mama?
Kada postanete novopečena mama po prvi put komične situacije su, rekla bih, sastavni deo svakodnevice. Međutim, ja bih ovom prilikom podelila našu najupečatljiviju i najviše puta prepričanu situaciju trenutka koji je prethodio ovom periodu majčinstva. Dakle, 34. nedelja, suprug na dvodnevnom službenom putu, iznenadne kontrakcije. Odlazim kod lekara, ostavljaju me na odeljenju. Od naleta hormona samo mi se plače, ne mogu ni da pričam sa suprugom preko telefona. Ipak, on pokušava da me umiri sledećim rečima: „Ništa se ne sekiraj, dogovorio sam se ja sa Sonjicom da me sačeka“. I nakon dva dana bezuspešnog odlaganja kontrakcija, moj vodenjak puca baš u trenutku kada on ulazi u sobu. Koliko je neverovatno da još uvek nerođena beba zna da ispoštuje dogovor. Možda nije najduhovitija situacija, ali je svakako filmska, složićete se.
Iz sadašnje pozicije, šta bih savetovala mladim ženama – kada je pravo vreme za decu?
Rekla bih da pravo vreme kada su godine u pitanju ne postoji. Pravo vreme je onda kada nam naš osećaj to poruči, kad se osetimo spremnim da nekoga drugog stavimo na prvo mesto, da prihvatimo da smo mi odgovorni za nekoga. Pravo vreme je kada pronađete nekoga sa kim poželite da podelite sve, i dobro i loše. Mislim da danas žene generalno prolongijaju majčinstvo, čekajući da se sve kockice slože. Moj je savet, ne čekajte, skockaće se sve usput.
Roditeljstvo iz mog ugla – čemu me je iskustvo naučilo i šta smatram najvažnijim u odnosu roditelja i deteta?
Kada sam pročitala ovo pitanje, prvo što mi je palo na pamet je Iskrenost. Roditelj mora biti iskren prema detetu, makar to bile najbanalnije situacije, i onda će i dete graditi takav odnos prema roditelju. Jer iskrenost vodi ka poverenju, a to je odnos koji je za ceo život. Koji će olakšati i one najizazovnije trenutke u odrastanju jednog deteta. I slušanje. A kada dete ima poverenja u roditelja, onda će dete i da priča o svemu. U početku su to naizgled bezazlene priče, ćaskanja, ali kasnije će to biti ozbiljni razgovori, poveravanja i savetovanja. Jednom prilikom sam negde pročitala, parafraziraću: Slušajte dete dok vam priča kada je još uvek malo, jer ako ga ne slušate tada, ne možete očekivati da će vam pričati kada poraste. Naravno, zagrljaja i poljubaca nikad dosta, čak i kad počnu da beže od toga.
Detinjarije već šest godina organizuje kulinarske radionice sa Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, na temu đačke užine i doručka, sa ciljem da se deca uključe u spremanje hrane i počnu zdravije da jedu. Kakva je situacija u vašoj porodici po ovom pitanju?
Mislim da je, pored igranja sa vodom, učestvovanje u kulinarskim čarolijama jedna od omiljenih dečjih aktivnosti. Bar je tako kod nas. Nema šanse da se nešto muti, mesi a da to prođe bez njih. Nekada žurimo da nešto završimo, ali definitivno je da se sve brže završi kada se i deca uposle na neki način. Kad su bile bebe, stasale za nemlečnu ishranu, bilo mi je vrlo važno da se držimo tablice, kad koja namirnica može da se uključi u ishranu. Trudila sam se, sa starijom naročito, da se ne jedu kupovne stvari. I mislim da je to bila ispravna odluka, komplikovanija svakako ali bolja za dete. S obzirom na to da smo trenutno u inostranstvu, ovde im svako jutro, za školu i vrtić, pripremam kutije sa hranom. Za sada sam zadovoljna njihovom ishranom, provuče se tu i neki slatkiš, ali sve dok je izbalansirano, to ne bi trebalo da predstavlja neki problem.
Ovo me niste pitali
Često sa majkama na smo instagram profilu razgovaram o razlici u godinama između dece. Jer različiti uzrasti, pa čak i polovi dece, podrazumevaju i različita interesovanja. Da li je ovaj aspekat jednostavniji roditeljima koji imaju decu sa malom razlikom u godinama, iako je njima možda odgoj izazovniji. Recimo, razlika između mojih ćerki je nepune četiri godine. Znači kada se mlađa rodila, starija je već u nekim stvarima bila prilično samostalna, što mi je dozvoljavalo da se kvalitetnije posvetim bebi. Ali je i beba imala duže intervale spavanja, što je ostavljalo prostora za neometane aktvnosti sa starijom ćerkom. Međutim, kako je vreme prolazilo i beba rasla, a time rasle i njene potrebe za pažnjom, bilo je veoma izazovno uskladiti interesovanja, a time ne unazaditi starije dete, ali učiniti da mlađem sadržaj ne bude dosadan. Odabir knjiga za čitanjac pred spavanjac, recimo, još uvek predstavlja pravi podvig. Ipak, uz određena cake uspevamo da održimo balans.
Izvor: Detinjarije.com
Nema komentara.