Maja Baletić Grubač je profesor italijanskog jezika i književnosti i bavi se mrežnim marketingom. Kao mama devojčice Marije, za Detinjarije govori o svom roditeljskom iskustvu
O meni
Moje ime je Maja i ja sam Marijina mama. Sve titule koje su stvorene prije njenog rođenja postaju nevažne. Makar meni. No valja se predstaviti:
Po osnovnom obrazovanju sam profesor italijanskog jezika i književnosti. Budući da sam oduvijek pripadala svijetu knjige i učenja, potpuno mi je prirodno bilo da odem i korak dalje kako bih magistrirala na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, kod naše čuvene Prof. dr Gordane Đurović – ko god je imao priliku sa njom i porazgovarati, znaće da su male riječi da opišu velikog čovjeka i znalca u njoj. Zatim, glad za znanjem i želja za napredovanjem me je dovela do doktorskih studija, na kojima je ostala samo odbrana doktorske disertacije. Ipak, uz svo stečeno formalno i neformalno obrazovanje, mnoštvo kurseva i tomova pročitanih knjiga, znala sam da svoj život neću provesti radeći posao koji mi ne daje krila, sa jednoličnim radnim vremenom, ustaljenim navikama koje se teško mijenjaju sve do penzije i čemernim kolegijalnim odnosima prikrivenim iza lažnih osmijeha. Zato danas i jesam lider u jednoj renomiranoj kompaniji mrežnog marketinga, koja mi je dala svu slobodu, ali i mogućnost da pokažem svim mamama da mogu voditi timske sastanke držeći svoje dijete u naručju, zarađivati i ostvarivati se na poslovnom planu ne propustivši prve korake, riječi ili zubiće svog djeteta i da napokon mogu biti svoje.
Ja mama u 20/30/40-im – kako sam se snašla u novoj ulozi?
Ako mene pitate, nikada ne bih preporučila ni jednoj ženi da se ostvari kao majka, dok ne bude u potpunosti sigurna u tu odluku. Da li će to biti u ranim 20-im, 30-im ili 40-im, uopšte nije bitno. Ipak sam mišljenja da se mnogo lakše i jednostavnije majčinstvo prihvata sa zrelijim godinama. Tada je žena ostvarena, samosvjesna, zna šta želi i na majčinstvo gleda kao na blagoslov, pa joj ni ustajanje po nekolika puta tokom noći ne pada teško. Smatram da su žene, koje su rano postale majke izgubile period odrastanja, jer dok su podizale djecu i vodile računa o porodici, njihove drugarice iz srednjoškolske klupe su putovale, obrazovale se, družile, izlazile… I onda sa 40-im ili 50-im pojavi se želja da se sve nadoknadi. Zato sam uvijek bila mišljenja, a pogotovo sada: nema potrebe da se žuri. Uživajte u svakom periodu svog života, posebnom tom najranijem. Radite na sebi, edukjte se, družite se jer onda nećete imati žal za propuštenim kad postanete majke, jer će vam veće zadovoljstvo predstavljati igra sa djetetom nego trač partija sa najboljom drugaricom.
Roditeljstvo iz mog ugla – čemu me je iskustvo naučilo i šta smatram najvažnijim u odnosu roditelja i deteta?
Prije svega naglašavam da me je roditeljstvo u mnogome promijenilo. Otkrilo mi je skrivenu oazu ljubavi unutar mene, za koju nijesam znala ni da postoji. Naučilo me je strpljenju. Većem pripadanju. Bezuslovnom povjerenju, za koga smatram da je ključ dobrog odnosa između djece i roditelja, jer se ljubav podrazumijeva. I da… Jako puno sam i sama imala naučiti od moje Marije. Ako ništa drugo, podsjetila me je na onu zdravu upornost koju posjeduje svako djete, a na koju smo mi odrasli zaboravili.
Detinjarije već šest godina organizuje kulinarske radionice sa Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, na temu đačke užine i doručka, sa ciljem da se deca uključe u spremanje hrane i počnu zdravije da jedu. Kakva je situacija u vašoj porodici po ovom pitanju?
Moja Marija je još uvijek mala za sve to i mi smo sada u fazi kada se radujemo zajedničkom pravljenju kolača i mućenju šlaga. Čak i krompir zajedno gulimo, tj. ona mi dodaje jedan po jedan smatrajući sebe odraslom i vrlo bitnom zbog toga. Jer znate, ima cijele 2 godine i nije više beba.
Neophodno je naglasiti da sam uvijek spremna podržati sve radionice edukativnog karatera, koje mogu pomoći našoj djeci da postanu samostalni, učeći ih pravim vrijednostima. Da ne govorimo koliko zdrava ishrana ima ulogu u svemu tome.
Ovo me niste pitali
Nijeste me pitali: „Da li bih sve opet i na isti način?”, moj odgovor bi bez razmišljanja bio jedno veliko: „Da”. I opet me ne bi bilo briga za predrasude da je teško biti prvi put trudnica u svojim tridesetim. Ja sam dokaz da nije i odgovorno tvrdim da je to jedan od iskustveno najljepših perioda u kom jedna žena može biti. Uživajte u svakom trenutku majčinstva i mogućnosti da ste baš vi mama jednog čupavog čuda koje vas jednim osmijehom razoruža.
Izvor: Detinjarije.com
Nema komentara.