O meni
Ja sam kćerka, supruga, majka. Emotivna. Nježna. Uporna. Istrajna. Duhovita. Otvorena. Komunikativna. Ponekad možda i brbljiva. Uvijek nasmijana, mada u nekim situacijama znam biti i tvrdoglava. Ali sam ponajviše dobronamjerna duša koja želi drugom ono što želim i sebi. Vezana za porodicu, jer porodica je sve. Moj mali kosmos, moj mali svijet. Odana – u svakom smislu te riječi. Kada se vežem za neku osobu – teško je puštam. Volim druženja, šetnje, putovanja, more, zimu i snijeg. A najviše volim šoping. Zaljubljena sam, oduvjek i zauvjek.
Od 2004. godine pa sve do sada radim na mjestu profesora fizike u JU Gimnazija Živinice u Živinicama, Bosna i Hercegovina (BiH). Svojim radom, stručnošću, pedagoškim i metodičkim odlikama postigla sam uzorne rezultate u odgojno-obrazovnom radu. Zbog toga sam 2015. godine promovirana u zvanje savjetnika što me motivisalo za dalje napredovanje i za nastavak školovanja. Magistar sam prirodnih nauka iz područja fizike. Stručni saradnik za dječiji časopis Neven iz Srbije, Lukin portal za djecu iz Hrvatska i časopis Elif iz BiH.
Trenutno sam na porodiljskom odsustvu, još malo. Koristim ovo vrijeme za druženja i šetnje i to najčešće u pratnji svoje jednogodišnje bebe. U slobodno vrijeme (ako tako nešto postoji u planu i programu majke sa dojenče) nastojim da pišem naučne radove iz metodike fizike, historije fizike kao i da sastavljam svoje male eksperimente iz fizike. Isto tako, koristim svaku priliku da kuham i uživam u tome. Ponekad se i prstići moje kćerke umiješaju u brašno i ostale sastojke.
Što se tiče mojih planova, lista je velika. Ipak, najviše bih voljela završiti doktorat i imati još djece uz Božiju pomoć.
Ja mama u 20/30/40-im – kako sam se snašla u novoj ulozi?
Biti majka je privilegija. To je čast i blagodat. Svoju kćerku, Saru Aminu sam rodila u svojoj 39. godini. Tačnije, 14. februara 2017. godine. Kada sam saznala da sam trudna, doktorica mi je rekla da će mi termin biti oko polovine februara. Moj muž je odmah rekao da će to biti 14. februar. Naime, njegov najbolji kolega je rođen na taj dan i tajno je priželjkivao da i ona bude rođena na isti dan. Tako je i bilo. Toga dana sam ustala u pet sati ujutro. Pukao mi vodenjak. Vidim nešto curi. Ja sama u stanu, muža nije bilo. Muž je bio na poslu u drugom gradu dva sata udaljenosti vožnje. Noć prije mi je došla u ispomoć muževa majka, tj. da bude uz mene i da ne budem sama. Ulazim polahko u sobu i zovem mamu da se spremi i da idemo u bolnicu. – Boli li te šta? – upitala me je sva uplašena.
– Ne boli – rekoh i nastavljam da se spremam. Uzimam neseser i počinjem da se šminkam. Oblačim nove italijanske štrample, haljinicu i stavljam šešir na glavu kao da ću na izlaz s drugaricama. Dolazimo u bolnicu i na vratima porodilišta gleda u nas medicinska sestra i pita: – Ko treba da se porodi? – ni njoj nije jasno kada je vidjela ispred sebe jednu nanu i drugu gospođu koja kao da se upravo vratila sa pozorišne predstave. A ja ti na to kao da sam na nekom času i zaboravljam da sam profesorica dižem dva prsta i onako nevino i za stidljivim glasom izgovaram: – Ja! Gleda ona u mene, pa niz mene. Nigdje stomaka. Ova ko da je s fitnesa direktno došla – mora da joj je prošlo kroz glavu. Mjerkajući me tako, uzduž i poprijeko, veli ona meni:
– Ihh, nećeš se ti lahko poroditi!
– To samo Bog zna! – odgovorih joj onako s nogu.
Toga dana, čini mi se da sam prije izašla nego ušla u porođajnu sobu. Porodila sam se za nekih tri minuta. Sestrica je rekla da sam bila prava heroina i da sam «razvalila» sto za porođaj. Rodila sam zdravu bebu tešku 3,6kg i dugu 52cm.
Rodila sam sebi mezimicu. Princezu. Radost, sreću i ponos, ako Bog da. Od onog dana kada sam saznala da sam trudna prvi put, zavoljela sam svoju bebu. Svakim danom je moja ljubav rasla i nikada se nisam bojala kako ću se snaći u novoj ulozi. Ni tokom trudnoće, niti poslije poroda. Jednostavno je sve išlo svojim tokom. Trudnoća je bila planirana te je beba bila od početka i željena i voljena. Ja zapravo nisam bila spremna ni na šta ali sam istovremeno bila spremna na sve. Razlog tome je vjerovatno u činjenici da nikad nisam slušala ružne priče nekih novopečenih majki. A kada se rodila mezimica i čim sam je vidjela, obuzela me je neka luda sreća i ljubav, pozitivna energija mi je navrla na sve strane.
Kada sada gledam na sve ovo oko sebe, mogu reći da sam bolja mama nego što sam se nadala da ću biti. Nekako mi je sve došlo prirodno. Nisam ništa izgubila, osim vremena za izlaske ili odlaske na seminare – ali to je nekako smiješno u poređenju sa onim šta sam dobila. Najljepši period života mi je upravo ovaj…
Po mom iskustvu, koje su prednosti i mane majčinstva u u 20/30/40-im?
Po meni, najveća prednost trudnoće u kasnim tridesetim godinama je to što ste do tada proživili, ili barem trebali proživiti dosta toga i što ste prošli određene stvari, imate iskustva, stabilan posao, karijeru i ispunili ste već neke životne ciljeve. Do tada bi trebali da budete i emotivno zreli što je od velike koristi za život sa novorođenče. U toj dobi posjedujete životno iskustvo koje je neophodno i koje možete iskoristiti za vaspitanje djeteta. Velike su šanse da ćete s njim biti strpljiviji nego što biste bili sa dvadeset godina. Za mane majčinstva ne znam. Barem se još nisam susrela s istim. Ipak, jedno je sigurno – i kasna trudnoća je bolja nego da od toga odustanete.
Da li pamtim neke duhovite situacije u kojima sam se našla kao novopečena mama?
Sve je u početku bilo duhovito i zanimljivo. Svaki pogled i svaka reakcija izazivaju posebne reakcije i kod nas stvara posebna sjećanja. Sara Amina još uvijek doji i doji bez prestanka. Kupila sam maramu za dojenje ali nikad je nisam koristila. Ako bi sudili po dojenju, da sam je koristila nikad je ne bih ni skinula. Dojenje je IN. Sa dva mjeseca smo izlazile u šetnju, na kafu, u šoping, za kojim sam ostala luda. Ovo ludilo izlazaka je prešlo i na Saru Aminu. Navikla se da ide u šetnje i ako bi preskočile jedan dan, Sara bi se unervozila, počela da plače, što je meni bio znak da treba da idemo.
Također, sjećam se jedne situacije gdje sam se uplašila vlastitog djeteta. Naime, ostavila sam bebu u sobi da spava, a ja sam u drugoj prostoriji nešto radila. Osluškivala sam da li je budna, međutim nisam ništa čula. Provirila sam u sobu i ugledala Saru Aminu na krevetu. Ležala je na stomaku i direktno gledala prema vratima. Ugledala me je i gledala svojim velikim krupnim očima. Soba je bila mračna, a Sarine oči su sijale kao u mačke.
Iz sadašnje pozicije, šta bih savetovala mladim ženama – kada je pravo vreme za decu?
Idealno vrijeme za bebu je upravo ono kad se ona začne i dođe na svijet. Mislim da puno ljudi ne bi uopće imalo djecu kada bi čekali da im se kockice na svim poljima poslože.
Roditeljstvo iz mog ugla – čemu me je iskustvo naučilo i šta smatram najvažnijim u odnosu roditelja i deteta?
Kao što sam na početku spomenula, radim u školi sa djecom. Iskustvo u radu sa djecom i razgovor sa roditeljima su me naučili da je biti roditelj najzahtjevnija životna uloga. Smatram da najveći problem današnjice predstavlja loša i premala komunikacija. Prema tome, kada je riječ o odnosu roditelja i djeteta međusobno poštivanje, razumijevanje i povjerenje su najbitniji za zdrav odgoj i odrastanje djeteta i cijele porodice. Kakav će dijete biti kasnije u životu, odnosno kakav će biti čovjek, u velikoj mjeri zavisi od roditelja jer smo mi ti koji direktno utičemo na razvoj djetetovih vrlina.
Svaki se dan zapitajte dali sam bio dovoljno dobar roditelj svom djetetu? Da li sam mu pružio svu potrebnu ljubav, toplinu, pažnju toga dana? Pod pojmom ljubav ne mislim na novac, materijalne stvari. Ne kupujte dijete novcem i poklonima, kupujte ga svojim odnosom prema njemu, podarite mu odgoj. Učite ga svakim danom da bude čovjek koji ima bogatstvo duše, a ne bogatstvo bankovnog računa.
Ovo me niste pitali
Majčinstvo je istovremeno i zahtjevan i predivan zadatak. Majke često žrtvuju svoje slobodno vrijeme i društveni život kako bi bile sigurne da su djeci posvetile potrebnu pažnju. Ja sam uvijek bebi na raspolaganju. Neprospavane noći su sastavni dio svakodnevnice novopečenih roditelja. Relaksirajuće kupke zamijenila sam brzim tuširanjem, a romantične večere hranom iz super lonca. Ne mogu baš puno putovati, mnogo je mjesta koja nisam vidjela i stvari koje nisam uradila, ali zato imam trenutke, šetnje i ljubav koji zamjenjuju sva ta putovanja. Neke dragocjene trenutke u svom životu majke ne bih mijenjala ni za što na svijetu. Smiješak koji vam dijete uputi, slatke riječi: ‘mama i baba’ i nježni zagrljaji — sve vam to daje snagu da ustrajete. Sve drugo je manje vrijedno, a dijete je neprocjenjivo.
Izvor: Detinjarije.com
