„Mama, kako sam došao u tvoj stomak?“ Ovo je pitanje koje mi već četvrti put u zadnjih par meseci postavlja moj petogodišnji sin. Uvek sam se izvlačila rečenicom: „Sačekaj, moram da razmislim, pa ću ti odgovoriti“ i uvek bih pomislila: „Uh, ovog puta sam se izvukla!“
Parodija ovog članka me je zasmejala do suza, ali ipak nisam mogla da se otrgnem utisku da su moja generacija i brojne generacije pre mene u najranijem periodu odrastanja rodu i kupus doživljavale kao regularnu tehniku dolaska dece na ovaj svet. U tekućem vremenu, okarakterisano kao primitivno i zaostalo, ovakvo objašnjavanje je nedopustivo. A šta je nama falilo zbog toga? Da ne nosimo određene frustracije? Ne bih rekla!
I dalje pod utiskom teksta, ali već mnogo opuštenija, shvatam da edukacija na temu pravljenja dece ne treba da bude samo moj problem. Pa, to su zapravo muški razgovori između oca i sina! Ustvari, suprug i ja idemo linijom manjeg otpora, pozivamo drugare koji već poseduju adekvatne informacije da, onako, drugarski objasne ceo proces. Pa kad naše dete počne da postavlja pitanja o tome kako je tata dao mami svoju ćeliju, onda da i mi čujemo male sveznalice na delu.
Mogu samo da kažem da je naše dete veoma zadovoljno predavanjem koje mu je održano i da nam dodatna pitanja za sada nije postavilo.
Pročitajte još i: Da mogu, i oni bi: Ovako tate promovišu dojenje
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Kako roditelji nenamerno postanu izvor stresa za svoju decu sportiste
Nekoliko godina unazad je počeo trend učenja mlađih sportista kako da stvore zdrav psiholoski odgovor na dato okruženje. Ono što je potpuno zapostavljeno jeste edukacija roditelja na način kako da...
Usamljenost kod majki novorođenčeta – kao u igri žmurke kada shvatite da vas niko ne traži
Razlike između očekivanja i realnosti su pogotovo velike kod roditelja koji su imali vrlo aktivan život pre rođenja deteta, bez obzira da li je u pitanju bilo zahtevno radno mesto,...
Dr Vlajko Panović: Prvorođena i drugorođena deca imaju potpuno drugačiju dinamiku odrastanja
O razlikama u odrastanju prvorođenog i drugorođenog deteta u jednoj porodici, ali i načinu na koji se roditelji prema njima postavljaju - govorio je dr Vlajko Panović. Fokus je bio...
Deca nam okupiraju kuću, život, budućnost… i menjaju sve iz korena
Okupiraju našu kuću koja je do skoro bila besprekorno čista i uredna, a sada su svuda ‚nered razbacane igračke, fleke od hrane i deca koja trče unaokolo i jure se....
Slatko sam se nasmejala sada 🙂 Naš sin je u januaru napunio 6 godina i još davno je počao da se raspitaju o tome kako se rađaju bebe, pogovoto što u okruženju imamo par beba, gde je on sam bio svedok bebinog boravka u maminom stomaku pre nego što se rodila. Sestri i meni niko nikada nije pričao o rodama i kupusu, pa samim tim nisam ni ja svom sinu – rekla sam mu da kada se mama i tata mnogo vole onda tata stavi seme kod mame u stomak i od tog semena nastane beba, kao kad staviš seme u zemlju i izraste biljka. Do skoro mu je to objašnjenje bilo prihvatljivo i uz par podpitanja zadovoljavalo njegovu znatiželju. Pre par dana je ponovo počeo priču na tu temu i direktno pitao tatu: “Ali KAKO tata stavi seme kod mame u stomak – na usta, kroz pupak… ne razumem to?!? Kako si TI tata to uradio?!?” Ja sam se prvo presamitila od smeha gledajući muža potpuno zbunjenog i izbačenog iz koloseka, a onda sam uletela sa spasonosnim odgovorom: “Tata je svoje seme dao dr Goci, koja je tebe napravila u svojoj laboratoriji i stavila te kod mame u stomak da tu rasteš. Ti si jedan vrlo poseban dečak, nisi nastao kao i većina druge dece…” Pri tom nisam ništa slagala, jer on i jeste tzv. “dete iz epruvete”, odn. dobili smo ga vantelesnom oplodnjom, što nemam nameru da krijem od njega. Elem, ovaj moj odgovor je uneo jednu sasvim novu dimenziju u naš razgovor tako do daljnjeg mirni, što pretpostaljam neće dugo potrajati 🙂