„Dešava se recimo da takav otac ne insistira na pristojnom ponašanju i ne sprovodi osnovna pravila ponašanja i discipline. Što je manje uključen, otac je manje uveren da je deci potreban, manje samopouzdanja oseća, i naravno sve manje će želeti da bude uključen “ – upozorava Dženis Norton.
Na ovu tematiku knjige nagnala su je uvek ista pitanja roditelja. Često ogorčeni i zbunjeni, roditelji se žale da im se dečaci lako uzvrpolje i imaju slabu koncentraciju i da su socijalno nezreli. Roditelji strahuju da će te osobine omesti detetov akademski potencijal, ali i razvoj uopšte.
„Još jedno učestalo pitanje roditelja dečaka je šta sa njihovim tendencijama ka vređanju, sa prkosom i agresivnošću. Roditelji ne znaju kako da se izbore sa tim stvarima.“
Najvažniji savet koji Dženis-Norton ima za roditelje je da prestanu da za sitnice opominju svoju decu. To možda ne zvuči kao recept za poslušnu decu, ali ona smatra da opominjanje jednostavno ne pomaže. „Srećom, postoje druge strategije koje mogu pomoći roditeljima da povrate autoritet. Strategije koje preporučujem će im pomoći da njihovi dečaci postanu kooperativni, sa više samopouzdanja, motivisaniji i pažljiviji.’
Jedna takva strategija je „opisna pohvala“,koja podrazumeva da se fokusirate na opisivanje onoga što vaše dete radi ispravno, a ne na ono šta radi pogrešno.
„Hajde da zamislimo porodicu oko stola: devojčica jede svojom nožem i viljuškom pravilno, lepo sedi i čeka da proguta svoju hranu pre nego što krene da priča.
Dečak radi sve suprotno – plus peva i govori preglasno i još upada drugima u reč i možda čak namerno podriguje.
U takvim situacijama mame samo govore, ne, nemoj, prestani i slične stvari. Kada na duže staze krenemo stalno da kritikujemo decu, uvek zbog istih stvari, oni se prosto srode sa tim osobinama koje kritikujemo, i prihvate ih trajno kao deo svoje identifikacije. Toliko se priviknu na te kritike da se posle nekog vremena oni čak i ne trude da poboljšaju svoje ponašanje.
U stvari, dečaci često uživaju u mogućnosti da iznova zapanjuju svoje roditelje stvarima kao što su podrigivanje ili pričanje vulgarnog vica za stolom.
Tako da je moj savet roditeljima da se fokusiraju na dobre stvari koje dečak uradi. Obratite pažnju i vršite promene sitnim koracima u pravom smeru. Ne kažem da je lako. Potrebno je dosta samokontrole, ali ako se potrudite uvek možete uočiti da postoje stvari koje vaši dečaci rade ispravno, i naglasite ih. Na primer, ako vaš sin govori preglasno, samo ga prijateljski pogledajte, i sačekajte nekoliko sekundi dok ne pauzira. Onda u tom trenutku možete reći, sa velikim osmehom, „A od sada ne govorimo previše glasno. Pričamo normalnim tonom.“
Slavna Helen Bonam Karter, samo je jedna od majki kojoj su pomogle knjiga i strategije Dženis Nortonove.
„To apsolutno funkcioniše,“ rekla je zvezda koja je strategiju „opisna pohvala“ ali i mnoge druge iz pomenute knjige koristila sa svojim sinom Bilijem. I njemu se to dopalo, pa se trudio da tih pohvala bude još više. A vi kao roditelj postajete srećniji jer, sem što menjate loše ponašanje svog deteta, vežbanjem uviđate da stvarno ima prilično stvari koje vaše dete radi dobro. I za koje ga stvarno treba nagraditi. “
Prevela: Jasmina Jovanović
Izvor: Daily Mail
Где се може купити књига?