spot_img
spot_img

Milan Damjanac: Kod nas kritika ne služi tome da te popravi – već unizi

Još od primarne porodice se forsira ideja da nikada nismo dovoljno dobri, da uvek mora još i više...

Kritika na ovim prostorima nikada i nije služila da se neko popravi, nego da ostane servilan i da se slučajno ne otrgne kontroli. Još od primarne porodice se forsira ideja da nikada nismo dovoljno dobri, da uvek mora još i više.

Ranije je to nekako i funkcionisalo – bili smo nesrećni i bez samopouzdanja, ali je to bilo dovoljno za život. Danas, zbog promene vrednosnog i ekonomskog sistema, to je dovoljno samo za preživljavanje.

- Advertisement -

To nas, naravno, čini besnim. U društvu u kojem samokritika ne služi tome da te popravi, već da te unizi, logično je da ima i onih koji nemaju nikakvog obzira prema drugima i uspevaju bez obzira na žrtve. Njih često zovemo narcisima, iako sebi nećemo da priznamo očiglednu istinu: mi smo odrasli u narcistističkoj i graničnoj kulturi, u kojoj je većina stanovništva narcistična, bilo u tome da veruje da vredi i da je uvek u pravu, bez obzira na to šta drugi govore, ili u tome da ne vredi i da nije nikada u pravu, bez obzira na to šta drugi govore.

Naš kolektivni manjak samopouzdanja nije odraz manjka, već viška narcizma. Kroz porodicu se forsirala ideja da nikada nismo dovoljno dobri ukoliko nismo savršeni, i ta savršenost je odraz našeg narcizma.

Mi bi da nas niko ne ugrožava, da nas niko ne kritikuje, da nas svi vole i da nam niko ne zameri. Ta želja da budemo savršeni je narcistička i ona održava naše simptome naučene bespomoćnosti i strahova.

Autor: Milan Damjanac

spot_img
spot_img

Najnovije

Kako sam sa sobom?“ – radionica koja učenike uči da prepoznaju kada im je potrebna podrška

Mentalno zdravlje je stanje emocionalnog, psihološkog i socijalnog blagostanja koje utiče na to kako mislimo, osećamo i delujemo u svakodnevnom životu.

Gde se izgubilo strpljenje? Možda ga deca nisu izgubila – možda smo prestali da ga vežbamo

Često čujemo da današnja deca nemaju strpljenja. Teško čekaju, brzo odustaju kada nešto ne ide, dosada im je gotovo nepodnošljiva, a ono što žele – žele odmah. Piše Nataša Drageljević, vaspitačica i direktorica PU "Mala škola" u Sremskoj Kamenici

Dečija nedelja 2026: Da bi deca srećna bila, ljubav i poštovanje, a ne sila!

Dečija nedelja je prilika da se glas dece čuje glasnije. Da ih pitamo šta ih raduje, šta ih plaši i šta bi želela da odrasli bolje razumeju. A zatim da njihove odgovore ponesemo sa sobom i kada se završe priredbe, radionice i svečani programi.

Kako je izgledala Dečija nedelja davne 1954

Dečija nedelja je manifestacija koja se u našoj zemlji održava od 1934. godine. Možete li da zamislite ovu manifestaciju pre 70 godina?

SOS Dečija sela Srbija povodom Dečije nedelje: Sigurno odrastanje počinje u porodici

Povodom Dečije nedelje Adrijana Vuković iz humanitarne organizacije SOS Dečija sela Srbija podseća da sigurno odrastanje počinje odnosom u kojem se dete oseća voljeno, uvaženo i zaštićeno.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img