Svako ko postane roditelj, zna da ga jednog dana očekuju neka teška pitanja koje će mu potomstvo postavljati i koja će zahtevati ozbiljan, promišljen i dalikatan pristup. Ono što ne zna, jeste da pitanje koje će mu zadavati najviše glovobolje nije iz korpusa famoznih seksološko-filozofsko-teoloških („kako se prave deca?“, „zašto ljudi ratuju?“, „da li bog ima profil na Fejsbuku?“) već – jedno najobičnije i svakodnevno: „mogu li da dobijem sladoled?“
Jedno pitanje, hiljadu odluka
Zašto ovo pitanje toliko teško pada jednom prosečnom roditelju? Za početak, pitanje o seksu dete sasvim moguće nikada neće ni postaviti. Pitanje o sladoledu, s druge strane, postavljaće najmanje šezdeset puta svakog bogovetnog letnjeg dana. I vi ćete svaki put morati da date neki odgovor, pozitivan ili negativan. Samo toliko, a zapravo to je na hiljade i hiljade odluka vezanih za kupovinu sladoleda tokom jednog prosečnog detinjstva.
Kako odoleti?
Problem sa sladoledom je što deca ne znaju kad je dosta. Verovatno ne možete da se setite da ste ga nekada odbili dok ste bili dete, a i sada se sigurno teško branite. Takođe, sladoled nije neki bog-zna-kakav trošak, pa ne možete da optužite dete da je nerazumno svaki put kad traži, ni da se večito branite ekonomskom krizom ili kašnjenjem plate. Ne vredi vam ni da podsećate dete da je u pitanju slatkiš kao i svaki drugi, sa kojim se mora umereno, budući da svakog dana neki stručnjaci(!) preko tv-a i novina poručuju da je sladoled malo zdraviji od brokolija i spanaća zajedno.
Granice i kako ih saznati
Deca, s druge strane, teško mogu da shvate zašto „ne može sladoled“. Sećate se? I vama nikako nije ulazilo u glavu da mogu da postoje razlozi protiv neprestanog konzumiranja nečeg tako predivnog. Sada odjednom ipak vidite neke razloge, čak i kada ih zapravo ne vidite. Ako ništa drugo, imate neki intuitivan osećaj da davljenje u sladoledima nekako „nije ok”.
Dakle, znate da negde morate da postavite crtu. A tu crtu ćete svakog dana morati da branite pod naletom nebrojenih verzija istog pitanja. Avaj, čak i ako pokušate da uvedete neko pravilo, npr. jedan sladoled dnevno, nećete biti pod išta manjim pritiskom. Jer, ako već znaju da li i koliko, deca i dalje ne znaju kada će biti udostojeni dobijanja dnevne doze, i otakako ujutro otvore oči, pokušavaće da to saznaju.
Meni nikad nisu branili da jedem sladoled,mogu da ga jedem i zimi i leti koliko god hocu dnevno,a mogu i bilo sta sto hocu da jedem isto tako i nikad me niko ne tera da jedem ograniceno ili nesto sto necu! ;D