Autor: Milenija Simić-Miladinović
„Učenici su mi najveća satisfakcija da ne odustanem, iako me je prosvetni sistem ostavio na ulici, bez plate i prava da radim u školi”Lavinu nezadovoljstva đaka i prosvetnih radnika pokrenulo je oduzimanje licence za rad profesoru srpskog u Četrnaestoj beogradskoj gimnaziji – Vladimiru Milojeviću. Uskraćeno mu je pravo da predaje u prosvetnom sistemu Srbije, presudom Upravnog suda koja je potvrdila rešenje ministra prosvete da se ovom nastavniku oduzme dozvola za rad „zbog nasilja nad učenicom”. Direktorka gimnazije, po zakonu, morala je da ga otpusti. Prvi su se tome suprotstavili đaci. Za njima i nastavnici iz drugih škola.
– Ne mogu da uđem u učionicu od utorka. Moji đaci su u sredu bojkotovali nastavu srpskog, kako saznajem, a u četvrtak protest omasovili, izostali i sa drugih časova u popodnevnoj smeni i protestovali pred Ministarstvom prosvete. Nisam očekivao tu podršku, iako znam da je ranije ministarstvu predata peticija sa zahtevom da ne izgubim posao, sa potpisima 180 mojih đaka i 65 kolega, članova nastavničkog veća Četrnaeste gimnazije. Oduzeli su mi licencu. Kao da su mi poništili diplomu. Školovao sam se da bih đacima predavao – objašnjava za „Politiku” Milojević.
Voli svoj posao. Učenici su mu najveća satisfakcija da ne odustane, iako ga je prosvetni sistem ostavio na ulici, bez plate i prava da radi u školi.
– Nepravedno su se obrušili na mene direktori škola i prosvetna vlast, kao da sam državni neprijatelj. Ali, ne žalim, jer imam ogromnu podršku đaka i kolega. Srećniji sam nego da je obrnuto, da me đaci ne vole, a da budem miljenik direktora i službenika u ministarstvu – kaže profesor.
Iza njega je decenija radnog staža i izgubljena licenca predavača. Kaže da je žrtva zakona koji je dozvolio direktorima škola da se obračunavaju sa neistomišljenicima u kolektivu, da i nedužnog prosvetnog radnika liše prava da se bavi svojom profesijom.
– Meni se to dogodilo 2013. godine kada sam, osim u Četrnaestoj, radio u Osnovnoj školi „Branislav Nušić”, gde sam bio i predsednik Školskog odbora. Sa te pozicije došao sam u ozbiljan sukob mišljenja sa direktorkom, zbog neregularnosti u vezi sa izdavanjem školskog prostora i rukovođenjem školom na koje sam ukazivao. Epilog je bilo saopštenje direktorke da sam suspendovan jer sam udario učenicu po glavi knjigom, što apsolutno nije tačno. Spustio sam knjigu na sredinu klupe između dvoje đaka sedmog razreda koji su dremali na času da ih malo razmrdam – dočarava Milojević.
Zaista, pre neki dan reka učenika se spuštala Nemanjinom, baš mnogo dece. Čulo se: ,,Hoćemo pravdu!“ Pitala sam jednog dečka, o čemu se radi, pa mi je ispričao da je njihov profesor izgubio ,,licencu“. Bio je vidno ljut, kao i ostali đaci. Očigledno im je stalo do profesora. Tuga kad ostaneš bez dobrog profesora, a još na ovako bizaran način… Zemlja u potpunom hauosu :/