Sportisti su neretko idoli i uzori mlađima, a kada se vrate sa nekih većih takmičenja i sa postignutim velikim uspesima – njihova uloga u društvu se značajno povećava. Oni postaju i javne ličnosti, koliko god to hteli ili.
Njihovi uspesi i način ponašanja nešto su na šta će se ugledati najmlađi, oni koji su zbog takvih uspešnih sportista odabrali baš da se bave tenisom, odbojkom, košarkom, karateom… Sa željom da budu BAŠ kao i oni, njihovi uzori.
Ali šta se dešava kada, pored velikih uspeha, pored imena sportskog asa stoje i izbori na koje ne bi trebalo da bude ponosan niko, a pogotovo ne onaj na koga se ugleda nova generacija.
Olimpijada je završena, na sportiste smo ponosni. Ali to nije sve.
Osvrt na naše sportiste i njihov uspeh, ali i uticaj na celu naciju – napisala je Snežana Golić, pedagog:
„U mom vrednosnom sistemu ljudi koji reklamiraju kladionice i oni koji to sebi NIKADA ne bi dozvolili ne mogu u ‘isti koš’.
Smiruju se strasti, svi smo puunoo uživali i bili ponosni na naše sportiste i našu zemlju.
Toliko emocija, snage, hrabrosti, ‘ludosti’ zbog koje se nikad nisam iselila iz naše zemlje… jer nedostajalo bi mi sve to što svet ne razume.
Hvala im što se mnogo ljudi osetilo „živim“ ovih dana.
Uvek ono ALI.
Ne želim i nikad neću zaboraviti ko od njih preporučuje kladionice našoj deci.
Ostalim junacima našeg doba hvala beskrajno.
Hvala im na trenutnim uspesima, ali još više hvala na promociji sporta i drugarstva…
Imam osećaj kao da su nas sve odveli na jednu nezaboravnu ekskurziju.
Ljudi koji za novac našim porodicama nasmejano preporučuju tihu i strašnu propast u najgorem obliku i LJUDI koji su spremni da rizikuju sve zbog svojih principa nisu i ne mogu biti slični.
To nije“ njihova stvar“ … jer sad sva deca znaju ko je ko.
Vole ih, obožavaju i veruju im.
Pitam se i kako će to svojoj deci objasniti?
A odraslim osobama koje zbog dobre košarke to opraštaju, poručila bih da svako ima pravo na svoje mišljenje… ali bi ih zamolila bar da razmisle.“
Izvor: Detinjarije.com