“Viđam bebe mlađe od godinu dana koje su izložene ekranima deset ili više sati dnevno, što je ceo njihov svesni deo života – ako ne spavaju one su izložene ekranima.”

Foto: Youtube Printscreen
Gostujući u podkastu Dva i po psihijatra, na temu autizma, profesor Nenad Glumbić sa Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, dotakao se teme “ekranizacije” i posledica preterane izloženosti ekranima u najranijem uzrastu na pravilan razvoj:
“Viđam bebe mlađe od godinu dana koje su izložene ekranima deset ili više sati dnevno, što je ceo njihov svesni deo života – ako ne spavaju one su izložene ekranima. Nedavno sam imao situaciju, gde su roditelji došli, oni kažu: “Nismo ni znali da je to opasno, mi smo mislili da je to dobro” – da beba skroluje!? To je kao super ideja.
E onda kada su se osvestili, da postoje ti simptomi nalik autizmu, onda su se uplašili i došli. I tata, da bi ilustrovao situaciju, kaže: “Kako se zoveš, kaži čiki?”, dete ne reaguje. “Gde ti je glava?” – ne reaguje. Al on zna da ona neće reagovati, samo meni demonstrira situaciju. “Gde ti je uvo?” – ništa. “Gde je mama?” – ništa. “Gde je enter?” – klik rukom – evo ga enter. I sad kaže: “Zamislite, dete ne zna gde mu je mama, a zna gde mu je enter!”
Jedna od posledica je to stanje nalik autizmu. Osim toga ima i brojnih drugih posledica – poremećaj pažnje, poremećaj govora – najviše govora izgleda, obrade informacija, vizospacijalne orijentacije, motorike, gojaznosti, poromećaj spavanja itd.
I onda se pitaju – šta da rade? Pa za početak, prekinite da koristite ekrane! Ima tu malo i logike – ljudi se pitaju, a da mi tu nešto ne propuštamo, dete će živeti u digitalizovanom svetu. Zavisi kog je uzrasta je dete, i kolika je izloženost ekranima. Nije vam isto petogodišnje i jednogodišnje dete. Do druge godine, kaže Američka pedijatriska asocijacija, ne treba uopšte koristiti ekrane. Međutim, s obzirom na to da istraživanja pokazuju da su do treće godine ti negativni efekti, a utoliko su negativniji ukoliko se krenulo ranije sa ekranima i ukoliko je ekransko vreme duže, i ukoliko je kumulativno više vremena provedeno ispred ekrana. Pa se kaže – do druge, treće godine, nemojte ekrane koristiti. A kad počnete – od druge, treće, do pete godine, to je sat vremena dnevno.
Ali, imajte u vidu:
- nikada tokom hranjenja! To je najčešće što ljudi rade. I onda se još ubeđuju – kažu: “Ali on neće ništa da jede ako ne gleda crtani ili igricu”. Nije zabeležen u svetu slučaj smrti od gladi deteta koje je štrajkovalo glađu jer mu niste pustili crtani. To ne biva, nije se desilo, nije zabeleženo, neće ni sa vašim detetom da se desi.
- nikada mu ne puštajte pre spavanja. Ti ekrani remete dinamiku sna, pogotovo ako imate decu sa nekim razvojnim smetnjama poput autizma, oni mogu imati i poremećaj spavanja.
- nikada kao usamljeničku aktivnost. To mora biti interaktivna aktivnost. Tek kasnije to može da bude usamljenička aktivnost, kad je dete veliko.
- i obratite pažnju na sadržaj toga što se gleda. Istraživanja pokazuju da se agresija uči, iako mi toga možda nismo svesni. Dete izloženo agresivnim sadržajima, bez obzira što mi mislimo da je suviše malo da bi razumelo, itekako može da usvoji te neke obrasce ponašanja.”
Celu emisiju pogledajte na linku:
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Biljana Vasić: Eksterno blamiranje – i kako sam prvi put u životu dobila dvojku u školi u kojoj radim!
Najviši nivo provere za prosvetnog radnika je eksterna evaluacija. Kod nas sve mora da se zove napadno pametno i sa stranim prizvukom i oduvek se pitam zašto se nisu krstili...
Dr Vladimir Đurić: Kad na kasi vidiš nekoga sa 3 Kinder jajeta u korpi ko je shvatio istine važnije od svih
Da mi popravi dan... Da se nasmešim... I da znam... I koliko unuka ima... I koji je dan u nedelji... Tri puta kinder jaje... Tri puta haribo medvedici... Tri puta...
Dr Danijela Budiša Ubović: Šta ako smo bili “upotrebljeno dete”?
Dete će pristati na sve da bi se povezalo sa roditeljima. Ako je jedini način povezivanja služenje njihovim potrebama, i to je prihvatljivo. Jer je povezanost važna za opstanak, kao...
Dr Vladimir Đurić: Neki ljudi će kasniti samo kod nas, a nikad na aerodrom – i to dosta govori o njima!
Aerodromi nemaju nikakav problem sa ljudima koji kasne. Niti ih zanimaju njihovi razlozi, objašnjenja i alibiji… Niti to kakvi su oni kao ljudi, kakve su im crte ličnosti i navike....
Nema komentara.