Piše: Jasmina Jovanović
Svoju decu od najranijih dana pokušavam da naučim da znaju da ugode sebi. Da ne trpe ništa što se ne mora trpeti. Počevši od osnovnih fizioloških potreba, preko gladi, žeđi, neudobnosti i sličnih sitnica. Sa mlađom ćerkom to nije bio nikakav problem, dete se prosto rodilo takvo da voli udobnost i komfor. Bili smo zapanjeni kada nam je na uobičajeno dosadno roditeljsko pitanje koga voliš najviše, ona odgovorila: -Volim seku i dedu i mamu i tatu i mene volim…
Starijoj to nikad ne bi palo na pamet. Trpela i kad joj se ide tamo gde i car ide peške i hladnoću i bilo šta drugo, samo zato što je u gostima ili je društvo kod nje pa je igra u jeku. Nije bilo šanse da ona išta od svojih potreba prepozna ako je igranje u toku. Muku smo mučili, ali i ona je patila. Uzalud smo joj govorili koliko to nije dobro za nju i njeno zdravlje. Trebalo je vremena i određene zrelosti da shvati da sve može da sačeka da čovek obavi stvari koje ga bespotrebno muče, jer su lako rešive.
Danas kada je ženska moda skoro pa nehumana, pitam se kako da ih naučim, kako da mi veruju da sve one stvari koje stežu, guše i dave nisu vredne traćenja vremena? Počevši od neudobnog veša, brushaltera koji su pravljeni tako da ako dok jedete namrvite, sve vam ostane u dekolteu (ništa se ne baca), pa do vrtoglavih štikli?
Da li ću ih gledati kako se zlopate sa svim tim mučitetljima ženskog tela? Da li ću, dok im negujem žuljeve od previsokih štikli – gunđati: –Lepo sam ja rekla…
Svakodnevno u gradu prolazim pored žena i devojaka koje zbog izgleda nesumnjivo pate. Tržište je preplavljeno proizvodima koji nanose bol.
Kao devojka, verovala sam da je nošenje štikli stvar navike i kvalitetne obuće. I živela sam u toj zabludi par godina, noseći pristojnu obuću i čekajući da se naviknem. A onda mi je mamina drugarica, koja je ceo život gledala na svet sa visokih štikli – rekla: -Da su i jedne štikle udobne, zar ne bi pravili kućne papuče za žene na štiklu? Ne, draga, mogu da budu samo manje neudobne od nekih drugih. Ne zavaravaj se.
Visoka, koliko jesam, shvatila sam da štikle uopšte ne moraju da budu deo mog života. I rastale smo se bez žaljenja.
Isti je slučaj sa brushalterima koje je sigurno smislio neki ženomrzac. Svi oni što smanjuju kapacitet pluća, lome rebra i usecaju se u kožu, sa žicama – su proterani iz mog ormana. Ako već ima toliko stvari na ovom svetu koje muče žensko čeljade, zašto bi to morale da budu i te male stvarčice koje su tu da bi nam bilo bolje sa njima, a ne gore? Nije uzalud ona savremena izreka: –Dosadan je ko tesne gaće!
Robujemo tolikom stvarima, toliko vrsta šminke, krema, mazalica, raznih andrmoca i cica boca, ali zašto bi nam išta od toga prouzrokovalo fizičku bol?
Dobro, ja sam odrasla žena koja zna šta joj treba a šta ne. Ali kako ćerkama da objasnim da štikle nisu važne ako ih muče? Ma nisu važne uopšte! Da li će samo primer mene kao majke biti dovoljan, ili će moju težnju ka komforu okarakterisati samo kao penzionersku osobinu i sva ova izbegavanja pripisati mojim godinama? One su sasvim normalna deca, i mi zaista o svemu pričamo, ali da li će to biti dovoljno? Danas, kada su starlete ovom posrnulom svetu svetli uzor?
Kao i sve ostal i zena, navici ce se i one. Mi zene smo, iz svoje sujete i zavisti, napravile takvo ustrojstvo sveta, da moramo da nosimo neudobne stvari, koristimo sminku i gomilu mazalica, radimo depilacije, cupamo obrve, pa ih posle crtamo… Kazemo da to radimo zbog sebe, mislimo da to radimo da bismo nasla idealnog muskarca, a podsvesno to radimo da bismo bile bolje od drugih zena. Ona zena koja sve to ne radi vrlo lako moze da izgubi u toj zivotnoj trci, jer prvi utisak nam je svima najvazniji. Ja sam kao dete razmisljala tako kao Vi, i bila sam stalno hvaljena od strane odraslih zato sto sam u skladu sa svojim godinama, ali bila sam i stalno bez drugarica. Da se ne lazemo, odeca cini coveka. Kao sto ni Vi necete puno vremena provesti sa osobom u pomešano stvarima, tako ni 13-ogodisnjakinje koje izgledaju kao da imaju 25 god. nece da se druze sa devojcicom koja izgleda kao da ima 13 god. Mislim da je tu Vas zadatak ne da je ucite da ide sama protiv svih, nego da je naucite da nadje zlatnu sredinu – da se doteruje, ali da ne izgleda kao starleta, i da ispod sminke i fensi odece bude dobra i bogata licnost.