– Srce mamino vredno, dođi da te mama poljubi!
– Je l’ sad mogu na bal?
– Možeš, kupila sam ti ogrlicu da budeš najlepša tamo. Samo da nađemo neku haljinu…
– Ne treba, mamice, mogu ja i ovako!
U trenutku kad sam otvorila orman, na mene se obrušila kamara garderobe, a jedna vešalica mi je skoro izbila oko.
– Spremala si, a? Šteta, mogla si sa mnom da ideš na bal, a ovako ćeš ostati da spremaš sobu i da vežbaš matematiku…
Ana pokuša neopaženo da zgrabi novu ogrlicu, međutim, ona se rasprsnu i šarene kuglice se rasuše po celoj sobi.
– …i da pokupiš sve do jedne kuglice s tepiha dok se ja ne vratim!
– Ti si zla maćeha!
– Možda, ali ja svoju majku nisam lagala. Idem dole da popijem kafu s dobrom vilom, pa ću doći da proverim kako napreduje pos’o.
Pola sata kasnije, provirila sam kroz ključaonicu. Ana se valjala po podu s psom, sva garderoba je i dalje bila razbacana a kuglice su se presijavale po teget tepihu. Naglo otvorih vrata:
– Vidim, radovi napreduju – primetih sarkastično. – Zašto nisi ni počela sa spremanjem?
Ana me šeretski pogleda i namignu mi:
– Čekam miševe da mi pomognu, kao u bajci.
Odmahnula sam glavom nezadovoljno i počela da spremam onaj neviđen krš, kad se oglasi zvono. Ana se zajuri na vrata i skoči u zagrljaj svom tati koji se upravo vratio s posla.
– Tata, kako si, kako je bilo na poslu? Mama i ja se igramo!
– Evo, samo da malo dođem sebi pa ću se i ja igrati s vama. A čega se igrate?
– Igramo se bajki, mama je Pepeljuga!
Tako mi i treba kad sam izabrala pogrešnu bajku. Sledeći put ću da budem Uspavana lepotica!
Piše: Dragana Čikić
Izvor: Trla baba lan
E slatko se nasmejah! Zaista sam se ponadala da ce uspeti podvala, ali crkoh od smeha, svejedno! Sjajno!
18