Šta da uradite kad posumnjate da dete možda ima iracionalni odgovor ili reakciju na dnevni život, kad pomislite da ga možda muči anksioznost?
Foto: Pixabay
Dete ima izražen strah od odvajanja od roditelja
“Kad je dete uznemireno kad treba da otputuje negde sa školom, ili da prespava kod bake ili kod nekog druga iz razreda, verovatno ćete primetiti da to nije jedino što ga brine. Pokušajte da se prisetite da li je dete generalno uznemireno kad treba da se odvoji od vas, ili je ta konkretna situacija izuzetak.”
U zavisnosti od uzrasta deteta, rešenja za ovaj problem se razlikuju. “Često može da pomogne plan koji detetu omogućava da postepeno prevaziđe strah od odvajanja. Recimo, ako dete generalno želi da prespava kod nekog druga ili drugarice iz škole, ali se uznemiri kad do toga dođe, može da pomogne da recimo taj drug ili drugarica nekoliko puta kod vas ostanu malo duže, pa onda da oni spavaju kod vas u kući, da bi se dete oslobodilo dovoljno da se raduje tome što će i ono prespavati ‘u gostima’.”
Ali, ovo ne bi trebalo da forsirate. “Važno je da odluke o tome šta ćete uraditi u situacijama koje kod deteta bude anksioznost donosite u zavisnosti od razmera dečje nervoze i od toga kako se dete u konkretnom trenutku i u konkretnoj situaciji oseća. Ako dete može da podnese određeni stepen neprijatnosti i nađe način da se nosi sa tim, na dobrom ste putu. Ali, ako dete stavite u situaciju u kojoj će biti preplavljeno anksioznošću, to može biti opasno, i zato je važno da budete vrlo pažljivi”, savetuje dr Šarma.
Ako ste jako zabrinuti, uvek je dobra ideja potražiti savet ili pomoć stručnjaka specijalizovanog za rad sa decom.
Izvor: Mondo
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
U četvrtom razredu kod mlađe ćerke ima jedna djevojčica koja se samokažnjava.Kaže da nije bila dobra i da treba da se kazni .Reže sebi kosu,ujeda se i grebe.Na odmoru je stalno sama ,zamišljena ,sa prstima u ustima,odsutna.Kaže da je mama ne voli i da će je ubiti nožem.Neka djeca joj se još i rugaju i maltretiraju je,a ona onda plače,trese se,moli ih da prestanu jer joj srce strašno lupa.Ovo mi je sve ćerka pričala,jer joj je to strašno gledati i pogađa je njena patnja.To traje već četvrtu godinu i sve je gore.Učiteljica,roditelji,škola,pedagog,psiholog…niko ne reaguje.Meni je isto sve to strašno i teško mi je što i moje dijete pati gledajući sve to i pokušavajući da joj pomogne.Moja ćerka je tješi,mazi i smiruje.Šta uraditi i kome se obratiti?Roditelji tog djeteta su imućni i obrazovani.Majka je stalno u školi,druži se sa ostalim majkama i gledajući ih nikada ne biste rekli da se sa djetetom tako nešto dešava.Dijete čak govori da želi umrijeti.
Samo da kažem da sam se obratila školskom psihologu i direktoru i dijete je zajedno sa roditeljima pozvano na razgovor. Nadam se da će stvari krenuti na bolje. Učiteljica je razgovarala sa ostalom djecom.