Piše: Jasmina Jovanović
Koliko puta smo se našli u situaciji da iz stvarno dobre namere obećamo nekome pomoć ili bilo koju vrstu zalaganja samo da bi smo ga privremeno umirili i utešili, iako znamo da su veoma male šanse da tu pomoć ostvarimo? To što je pre par godina moje kume jetrva radila u jednoj dečijoj bolnici ne znači da je još uvek tamo, da je voljna da pomogne ili jednostavno da uopšte može da pomogne…Ali kasno sam to uvidela…
Koliko puta smo obećali stvari za koje ni sami nismo bili ubeđeni da su moguće? I umesto da nam to donese mir, donosilo bi nam samo nemir i obavezu. Naravno da je ljudski pomoći, i uvek treba težiti ka tome, ali samo kada smo sigurni u ostvarivost onoga što nudimo…
Desila mi se situacija da sam iz dobre namere preporučila brata i još jednu rođaku za posao poznanici. Firma je radila neko vreme a kada su zatvorili bili su još uvek značajnu sumu dužni svojim zaposlenima, od kojih su, da stvar bude teža, većina studenti. Osećaj je grozan. Deca koja su jurila sa predavanja na posao, zakinuta su za svoj pošteno zarađeni novac. Osetila sam na sopstvenoj koži izreku „put u pakao popločan je dobrim namerama“.
Dakle moj koridor 10 do pakla je počeo! Čestitamo!
Nedugo zatim, svog majstora za belu tehniku preporučim drugarici jer nije imala broj nijednog majstora. Tu smo svi pretrpeli stres, majstor koji se tri puta vraćao, ona koja je dobila generalnu probu nervnog sloma i ja koja sam ga preporučila i osećala sam se odgovornom za čitav haos. Meni je mašina popravljena u rekordnom i povoljnom roku… Ali, nije svaki dan – Badnji dan, rekoše naši preci.
Ako niste sigurni u osobe koje nekome preporučujete, bolje je da prepustite da ljudi sami nađu posao, majstora za mašinu i šta sve već traže…
Dakle, recite Ne:
1. Svim preporukama za koje ne možete da garantujete sto posto. Ovaj svet je postojao i pre vas.
Recite NE kada vas neko pita za vezu u sudu, opštini, bolnici. Koliko god se nadate da je to izvodljivo uglavnom ne bude… I onda ostaje vama loš osećaj da ste nekog izneverili a izneverenom osećaj da ste ga …pa recimo slagali. Ili prevarili…Ili dali lažnu nadu…
2. Recite Ne svim pozivima na porodična okupljanja gde provereno znate da će vas nervirati, ispitivati i porediti pojedinosti vašeg života sa svojima. Život je dovoljno težak i bez rođačke inkvizicije.
3. Ne svim roditeljskim tabuima. Roditelj sa detetom mora doslovce o svemu da razgovara. O svemu što se tiče deteta, ne o svemu što se tiče roditelja.. Ne stidite se razgovora o seksu, drogama, porocima… Na vreme upozoravajte i ukazujte. Na vreme ih naučite da treba skoro sve da znate o njima. Da ste im najbolji prijatelj.
4. Ne i za sve savete roditelja i akcije ambicioznih i vrednih “mama- pčelica“. Bolje da budete „stranac u noći“ nego da se svaki put kada vas se ponovo sete ili sazivaju savete roditelja – nervirate, menjate smenu i plaćate dadilju da čuva decu. Svaka čast mamama koje imaju vremena za to. Ostavite to njima. Nemojte ništa da radite na silu.(Sem da peglate, i perete prozore …ponekad.)