One žene koje kažu: „Idi ti, ja ću, ovo nije tvoj posao, nije za muškarce“ odvajaju dete od rođenog oca još u ranom detinjstvu. Tata se ne oseća uključenim u bebin život i nije izvesno da li će se taj kontakt uspostaviti kako treba. Te žene guraju oca da pregori – jer što manje on čini za dete, to je manje ljubavi u njemu a više obavezanosti.
Foto: Freepik
Svi znaju da su žene nakon porođaja izložene riziku. Postporođajna depresija, bebi-bluz i oporavak nakon porođaja najaktuelnije su teme za nove mame. Ruski psiholog Mihail Labkovski je siguran da su novopečeni očevi takođe izloženi riziku. Oni imaju sve šanse da ne uspostave kontakt sa bebom, izgube kontakt sa porodicom i izađu iz igre. Kako to sprečiti i kako se nositi sa «pregorevanjem» mladog oca, saznala je Ira Ford.
– Kako dolazi do napetosti kod muškarca čija je supruga upravo izašla iz porodilišta?
– Zamislite i sami – dok nije bilo bebe, žena je bila posvećena isključivo mužu. A onda se pojavila beba i žena svu pažnju poklanja bebi. Muškarac postaje suvišan u kući. Više za njega nema mesta.
– A ponekad i to nije sve?
– Da. Neke majke biraju da dete spava s njima do tri godine. Pažnja žene se do te mere preusmerava na dete da kod nje dolazi do psiholoških promena. Odjednom se ispostavlja da u krevetu u kojem spavaju mama i beba nema mesta za tatu. I da mama više ne želi seks. Ponaša se nervozno i svima pokazuje zube poput tigrice koja tek što je rodila mladunče: „Ne smetajte!“ Ona pritom može crkavati od umora, bukvalno pada na nos, ali ne dozvoljava da joj se pomaže. A tate sve to gledaju i ne znaju šta da rade. Brinu se. Ili recimo da je dete bolesno. Stresu u vezi s rođenjem dodajmo bolnice, lekare, odgovornost i preispitivanje šta se događa i nerazumevanje šta se može učiniti.
– I osim što se s rođenjem deteta odgovornost povećala, tata ima i posao koji neće da se radi sam od sebe…
– Tata nema samo posao, već i svest o tome da su s dolaskom deteta troškovi naglo porasli. Rađa se i nova odgovornost: ranije je njih oboje odraslih zarađivalo u porodici, a sada žena ne radi, dete zasigurno neće uskoro početi da radi, a novac je potreban. Sad je na tati odgovornost za sve troje. Mnogi očevi se doslovno ubijaju od posla, smatrajući da su dužni da obezbede svu tu sreću. A snage imaju sve manje.
– Preko dana se ubijaju na poslu, a noću menjaju pelene i nosaju dete u naručju, zbog grčeva, gasova, zuba?
-To su idealni očevi. Oni postoje, ali da budemo iskreni, vrlo ih je malo. U Rusiji su kućni poslovi jasno podeljeni na ženske i muške. Zbog toga u većini slučajeva očevi spavaju u drugoj sobi, da im ništa ne ometa san. Logika glasi: „Oni su hranitelji, pa se moraju odmarati.“
– A to takođe vodi do pregorevanja?
– Da. Novopečeni očevi doživljavaju stres iz dva razloga. Prvo, oni više nisu gazde u kući. Oni sad ne znače mnogo u kući, njihovo mesto više nije u prvom nego u zadnjem planu. I drugo, oni često gube ženu kao ženu: usredsredivši se na dete, ona više ne funkcioniše kao žena. A za muškarca je to veliki stres – rodilo se dete, a porodica se urušava. Odjednom ispada da muž više nije ono što je bio pre rođenja deteta. Žena je uznemirena, depresivna, stalno čisti a kuća stalno u haosu… Ako je nedajbože pita: „Čekaj, a kako ostali? Neki imaju i petoro dece!“ – počinje histerija, vika i nešto u duhu: „Rodi ti!“ Uz to, niko ga ne pita kako je bilo na poslu, niti ima seksa.
– Nemati seks nakon porođaja – da li je to nenormalno?
– Nije, ako nije prošao prvi period oporavka. Normalna žena ne razmišlja o temi „Meni ne treba seks“. Učestvovala je u začeću deteta i ranije je volela seks. Zato ako ženi ne treba seks, to je neka vrsta hormonalnih i psihičkih promena, seksualno hlađenje. Treba ići kod psihologa, seksologa, a u najgorem slučaju i kod psihijatra.
– A šta će biti ako se ništa ne dira? Dešava li se i da sve to jednostavno prođe?
– Može da se rizikuje i ništa ne dira. Verovatno će muž napustiti ženu. Ali prvo će je prevariti. A onda će svejedno otići ako to što je nepotreban u porodici postane problem hronične prirode: šta ima da traži tamo gde je nepotreban?
– Koji još faktori mogu izazvati pregorevanje oca?
– Jedino što roditelji mogu dati svom detetu jesu vreme i pažnja. Ali u Rusiji je vrlo prisutno: „Moje dete će imati uvek sve najbolje!“ Zvuči poznato? I jeste – dajući detetu vreme i pažnju, porodica neće živeti baš bogato i neće moći da kupi neke stvari, ali dete će odrasti u srećnoj porodici, gde su mama i tata zajedno. Sve će pak ići sasvim drugačijim putem u situaciji kada se otac ubija na poslu da dete dobija samo najbolje.
– A šta je najbolje za jednogodišnje dete?
– Najskuplja kolica! Najskuplja posteljina! Ne znam šta još… Uvozna cucla? A onda ćemo razgovarati o najboljoj aktivnosti, najboljem učitelju engleskog jezika i najboljem obrazovanju. A sve je to legalni pokušaj tate da ne bude u kući pod zgodnim izgovorom – da porodica ni u čemu ne oskudeva i da dete raste u izobilju.
– Roditelji koji slede koncept „samo najbolje“ sami sebe osuđuju na nesreću?
– Nije da osuđuju. Jednostavno otac nema vremena za sreću pa i nema sreće. Sve vreme, umesto da uživate u detetu, morate da zarađujete. No to je izbor tih porodica, a ne objektivna potreba. Ili strah – zgodnije je zarađivati novac nego igrati se s detetom ako ne umeš da se igraš s njim, da ga čuješ i razumeš. A ne umeš jer se tvoj otac nije igrao s tobom.
– Kako to izbeći?
– Tako što ćemo se još pre rođenja dogovoriti oko strategije ponašanja posle porođaja: ili smo u svemu zajedno, ili prodajemo automobil i kupujemo najbolja kolica na svetu. Nažalost, u Rusiji ne postoji takva tradicija, kultura, da supružnici zajedno odlučuju, zajedno proživljavaju rano detinjstvo svog deteta. Ali u svetu postoji. Postoje zemlje u kojima otac radi isto što i majka – u Evropi i SAD – nema razlike ko radi a ko se bavi decom. To je njihovo dete! Dete koje nisu rodili da u njega ulažu novac, nego da ih čini srećnima.
– I, uopšte uzev, je li moguća prevencija izgaranja? Postoji li kurs za mladog borca, odnosno oca koji će preduprediti tako nešto?
– Naravno! Da bi sprečili izgaranje, budućim majkama i očevima preporučuju se kursevi za mlade roditelje. To je česta tema u američkim komedijama, ali ne i u ruskoj stvarnosti. Buduće mame idu na takve kurseve, ali ćete budućeg tatu teško videti. A tamo se uči sve – disanje tokom porođaja, previjanje i hranjenje bebe. Ljudi koji čekaju tek prvo dete ne razumeju baš najbolje šta ih čeka. Posle kursa, bar imaju predstavu o tome s kakvim problemima se mogu suočiti, kako se ponašati u određenoj situaciji. Dobiju informacije o mogućim scenarijima života nakon porođaja, saznaju da postoji postporođajna depresija i spremniji su za različite moguće situacije.
– A šta žena može učiniti da zaštiti muža od pregorevanja?
– O tome je govorio dr Spok otprilike ovako: „Kad iziđete iz porodilišta i tamo vas čeka srećni suprug i otac, predajte mu bebu i idite kod frizera! Tata će već nešto morati da radi – nema od koga da čeka pomoć! I on će postepeno naučiti da hrani, kupa, presvlači, prošeta bebu. To je potrebno ne samo da bi pomagao mami, već i da bi otac gajio bliske odnose s detetom – on nije bio trudan, nije se porađao pa je njegova ljubav direktno povezana s uloženim snagama.“
– Dakle prave grešku one žene koje kažu: „Idi ti, ja ću, ovo nije tvoj posao, nije za muškarce“?
– I to ogromnu! One zaista odvajaju dete od rođenog oca još u ranom detinjstvu. Tata se ne oseća uključenim u bebin život i nije izvesno da li će se taj kontakt uspostaviti kako treba. Te žene guraju oca da pregori – jer što manje on čini za dete, to je manje ljubavi u njemu a više obavezanosti.
– Izgaranje očeva povlači izgaranje cele porodice, ako dobro razumem? A zona rizika je – svaka porodica?
– U zoni riziku su one porodice u kojima su roditelji postojano ugrađivali program: život je stalno rešavanje problema. Rodilo se dete, stigle su brige, troškovi, izdaci, zatim su počeli još više da rade – i tako ukrug. Mnogi koji slede koncept „Svaka nova faza donosi nove teškoće“ žive tako ceo život: venčanje je već samo po sebi odgovornost, dolaze deca – biće sve gore i teže. A kad ćemo se odmoriti? Odmaraćemo na onom s svetu! Ti roditelji, koji su sada postali babe i dede, naravno da su pregoreli. Njihova deca će najverovatnije ići istim putem – jer nisu videla drugi scenario. A drugi zabrinjavajući simptom je dovođenje bake čak iz Voronježa, da pomogne posle porođaja. Ona će doći, „pomoći“, reći će kako se odgaja dete. A tata će se onda još ranije udaljiti.
– Onda nema potrebe da se zovu bake?
– Ako ste odrasli ljudi, ako ste rodili dete za sebe, a ne za taštu, morate sami da ga gajite i da se njime bavite. Baba, naravno, može da pomogne ako živi u susedstvu. Ali da pomogne, a ne nikako da vas zameni! Džek Nikolson je sa šesnaest godina saznao da mu je „sestra“ u stvari majka, a da je njegova „majka“ u stvari njegova baka. On dan-danas nema porodicu. I očigledno da je neće ni imati – već je prešao osamdesetu. Zato je bolje da računate na sebe.
– Razgovarala sam s roditeljima trojki i shvatila da oni uopšte nemaju vremena. Međutim, nalazeći se 24 sata sedam dana u nedelji na direktnom suncu, oni ne gore. Tj. ne pregorevaju!
– Reći ću vam jednu tajnu: termin „pregorevanje“ (burnout) smislili su Japanci, uveli su ga u vezi sa poslom. Ali nije ni važno – pregorevanje u različitim oblastima događa se po istom principu: radiš nešto što moraš i ne voliš to što radiš. Ljudi koji 24 sata rade nešto sa zadovoljstvom, uopšte ne pregorevaju. Oni žele još da rade i žao im je što dan ima samo 24 sata. Nešto slično važi i za porodice s malim detetom: pregorevaju oni za koje je dolazak deteta ogroman fizički i psihički teret. A ako se sve to radi sa zadovoljstvom, onda niko neće izgoreti. Ponekad vidiš mlade porodice, koje gledano sa strane deluju nemarno, a onda shvatiš da im ne pada na pamet da se ubijaju od posla da bi pružile detetu sve samo najbolje, jednostavno žive srećno, deca im pričinjavaju zadovoljstvo a ne probleme. Nisu napeti, sve im je lepo. Pomisliš: „To je to! Dete ko dete, ali nekima to predstavlja problem, a za druge je sreća.“ A roditelji dvojki i trojki su imuni na pregorevanje, to je tačno. Njima je teško, ali u njihovim okolnostima s više beba istovremeno nema mesta za poslove koje „ne želim da radim, ali moram“. A pregorevanje počinje upravo na ovom mestu.
Prevela: Vesna Smiljanić Rangelov
Izvor: Labkovskiy.ru / Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Ti si blistava zvezda, ali ponašanje ti je nepovoljno
Sa ciljem da se prepozna i na što bolji način razreši situacija u kojoj je, kako kaže autorka, razgovor besmislen, Štefani Štal savetuje sledeće: Nažalost, ima situacija u kojima ni...
VERBATORIA NOVI SAD – mesto gde upoznajemo sebe, otkrivamo urođene talente i postajemo krojači svoje sreće!
Svaka donešena odluka je deo životnog iskustva. Lepog ili manje lepog, ali svakako korisnog. Ono što više izaziva nelagodu jeste neizvesnost pre nego što saznaš da li je odabir bio...
Nema komentara.