Rajović: Roditelji neopravdano prebacuju krivicu na institucije

"Roditelji neopravdano prebacuju krivicu na institucije, iako deca u ključnom periodu razvoja, dakle do pete ili šeste godine, najviše vremena provode s njima"

Ugledni stručnjak za rani razvoj dece dr Ranko Rajović, bivši predsednik Mensinog svetskog odbora za darovitu decu, bio je gost Kažiprsta na TV B92. On je u razgovoru s novinarkom TV B92 Suzanom Trninić apelovao na roditelje da ne stavljaju svoj komoditet ispred dečjih potreba, ali i da iz ljubavi ne preteruju i ne stavljaju dete pod “stakleno zvono”.

“Ne dozvoljavamo deci da skaču i padnu. Zato se posle dešava da dete pada na glavu, a ne zna da ispred sebe treba da stavi ruke”, objašnjava dr Rajović.

- Advertisement -

“Dete treba da nauči da padne do dve, tri godine, ako tada ne nauči, kada će?”

“Drugo je što nećemo da trčimo za detetom. Lakše je staviti dete u kolica, a dete treba da se kreće. I što je najgore, da nam dete ne bi skakalo po glavi, kupimo televizor, ne dozvoljavamo da mu bude dosadno. Imamo situaciju da dete neće da žvaće, pa mu mama iseče hranu sitno.”

Rajović ističe da dosada pokreće neke važne stvari: kreativnost, razmišljanje, povezivanje. Kada nema dosade dete ne ume da se izbor s tim. Imate situaciju da dete ako ne može odmah da reši problem, neće ni da ga rešava. Znači, prag tolerancije nula. Dostupnost elektronskih uređaja kod mališana blokira taj proces, jer im je sve dostupno na dugme. Ako roditelj ne pazi, dete će cenu svega platiti kasnije.

“Mozak se razvija u pokretu, a posao deteta je da se kreće. Posao roditelja je da dete bude što spretnije i okretnije. Deca su zarobljena u virtuelnom svetu”, kaže dr Rajović.

“Kad smo mi bili mali, kako smo se igrali? Pa, idemo pet kilometara da se igramo, pa se vraćamo pet kilometara. Ili, kiša pada tri dana, bacamo loptu o zid po petnaest minuta i ništa nam nije falilo. A deca danas kad hoće da se igraju pritisnu dugme i odu u virtuelni svet”.

“Kada dete jednom uđe u taj svet, iz toga ga je teško izvući. Roditelj je tu da napravi granice. Decu treba da vratimo u parkove, a ne da sede svaki dan po tri-četiri sata.”

- Advertisement -

On je istakao da roditelji neopravdano prebacuju krivicu na institucije, iako deca u ključnom periodu razvoja, dakle do pete ili šeste godine, najviše vremena provode s njima. Zato smatra da je potrebno da roditelji prihvate odgovornost za razvoj svog deteta.

Smatra da je i našem obrazovnom sistemu potrebna korenita promena.

“Fokus učenja ne treba da bude na prostom reprodukovanju. Moramo da naučimo decu da misle”, rekao je on.

Snimak gostovanja možete pogledati na stranici B92.net 

Izvor: Zelena učionica

spot_img

Najnovije

Zašto je likovna kultura važan predmet u školi?

Likovno vaspitanje nije samo predmet. To je put ka izražavanju, slobodi i lepoti – koji počinje još u učionici i traje čitav život.

5 filmova koje vole i dečaci i devojčice (4–7 godina)

Predlozi filmova koji spajaju zabavu, emocije i pouke – savršeni za zajedničko porodično veče sa decom od 4 do 7 godina.

Dečija igra kao tihi, ali snažan oblik komunikacije – zašto je važno da roditelji nauče da slušaju

Roditelji koji su spremni da uđu u detetovu igru, ne kao vođe, nego kao pažljivi saputnici, postaju saveznici u njegovom emocionalnom svetu. Kroz nežna, otvorena pitanja mogu dobiti uvid u ono što se dete doživljava iznutra. 

Dečiji crteži nisu samo umetnički izraz, već način emocionalne regulacije

Kad dete crta, ono ne stvara samo sliku — već priča priču o sebi, svojim mislima i osećanjima.

Mjuzikl „Sela sam, pa šta“ osvetljava nasleđenu grižu savesti i pogrešno shvaćenu brigu

Kroz upečatljive scene, songove i ples, publika svedoči kako se nerealna, nesvesno nasleđena i često besmislena očekivanja uvlače u porodični i društveni život i oblikuju odnose između baka, mama, ćerki — ali i sinova i očeva.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img