Moja prijateljica je izdala knjigu i kada sam je pozvala da joj čestitam kroz suze je govorila: „Bila sam skroz ok, a rasplakala sam se čim sam ugledala tvoje ime na displeju telefona.“
Jednom mi je kuma rekla: „Ja ću da plačem, a ti pričaj.“ Neko vreme sam govorila, a onda smo sedele zagrljene i plakale zajedno.
- Advertisement -
Dešavaju mi se često slične situacije. Nekada sam osećala i blagu nelagodnost zbog toga.
Razmišljala sam: šta je to u meni što pokreće ljude da plaču?
Na kraju sam zaključila:
Ljudi u mom prisustvu plaču jer se osećaju slobodnim da to mogu i da su suze sasvim u redu.
Izvor: Facebook/Bojana Nešić

