Kroz kratke odlomke svakodnevice o kojoj piše, Bojana Nešić, autorka knjige “Duga, sunce i srce” i zbirke priča “Samo se sreća računa”, otvara mnoge teme o kojima se retko piše i priča, ili sa nedovoljno emocije i empatije.
Foto: Unsplash/Caleb George
Bojana Nešić je upravo o takvom jednom slučaju pisala je i na svom Facebook profilu:
“‘Pre par meseci imala je epi napad po prvi put u životu,’ rekla je. Videla sam kako joj je suza skliznula ispod sunčanih naočara na obraz. Obrisala je tu kapljicu tuge kažiprstom, a onda otpila gutljaj kafe.
Imala sam utisak da mi se krv u venama zaledila na tren. Nisam upoznala njenu sestru, ali mi je često o njoj govorila. Uvek su te reči kojom ju je opisivala bile pune nežnosti i pažnje. Kao da je iz
bašte reči, birala one najmirisnije. Zamišljam je kao lepu, negovanu, mladu ženu koja živi u svom svetu i u ljubavi kojom je okružena. Znam da joj je to dovoljno i da je tom svetu sigurna.
Zaledila sam se kada je izgovorila tu rečenicu sa epi napadom jer sam znala da taj događaj nije bio samo zdravstveni problem. Bio je mnogo više od toga. Izvesti je iz kuće u doba koje nije za šetnju, voziti se ambulantnim kolima, vaditi joj krv i obavljati ostale neophodne dijagnostike… Bilo je to previše za jednu zatvorenu, mekanu dušu.
‘Bože, pa kako su obavili to snimanje?’ jedva sam izustila na kraju.
‘Mama je legla sa njom kako bi joj odradili snimanje skenerom. Pošto nisu mogle obe da stanu na ležište, nekako je uspela da je umiri i ubedi da leži sama. Bez prekida držala je njenu ruku i ohrabrivala da se ne plaši i… Uspelo je.’
Zamišljala sam tu mladu ženu kako se bori sa svojim strahom i uprkos njemu leži mirno. Zatim sam zamišljala jednu mamu koja skuplja svu snagu ovog sveta kako bi mogla da drži jednu ruku.
Zatim sam zamislila njihove isprepletane prste i kako između njih u isto vreme struji i ljubav i strah.
Autizam nije rezervisan samo za decu. On traje ceo život. Sa njim se živi oduvek i zauvek. Svuda. U kući, na ulici, u parku, u sobi sa skenerom. I to zaslužuje duboko divljenje!”
Izvor: Facebook/Bojana Nešić
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Dario Rosi: Dobrota se kao kalem poštenja, empatije, solidarnosti, časti i savesti uredno zalivala. A danas je zarasla u korov
Teško je ovih dana nešto suvislo napisati. Teško je posaditi reč, a da ona nije cvet, sveća i suza. Ali je još teže ćutati. Nekada tišina bude najlepša muzika, a...
Rode, ovo su ljudi, a ovo su kontejneri. Nauči da ih razlikuješ
Piše: Monja Jović "Današnji je dan crnji od jučerašnjeg. Crnji jer nije dan žalosti, a žalost ima tendenciju da pritisne jače običnim danima koji nisu dani žalosti – jer utakmica...
Zamislite svet u kom svi misle isto kao vi – zar to ne bi bilo idealno?
Goran Janjić o tome kakav bi svet bio kad bismo svi bili isti (i zašto idealno ipak nije najbolja reč koja bi to opisala), kao i šta je to što...
Mermerna jaja – magija uz pomoć margarina
Farbanje jaja za Uskrs jedan je od najvažnijih rituala vezano za ovaj veliki Hrišćanski praznik. Svake godine se trudimo da trpezu obogatimo nekim novim trikovima i novim načinima na koje...
Nema komentara.