Iako se često čini da je dovoljna reč „Bravo!“ ili „Tako si pametan/na!“ da bi se dečija vera u sebe ojačala, savremena psihologija, posebno rad uticajnih stručnjaka, otkriva da ovakve opšte pohvale često mogu imati suprotan efekat. Ključ za izgradnju istinskog, trajnog samopouzdanja leži u jednoj moćnoj roditeljskoj strategiji: fokusiranju na proces, a ne na ishod.
Zamka hvaljenja urođenog talenta
Kada detetu kažemo „Baš si talentovan/a“ ili „Lako ti ide jer si pametan/na“, mi zapravo šaljemo opasnu poruku. Dete internalizuje da njegova vrednost i uspeh zavise od nečega na šta ne može da utiče – od urođene inteligencije ili talenta. Šta se dogodi kada naiđe na zadatak koji mu zaista predstavlja problem?
Šta se zapravo ocenjuje iz muzičkog i likovnog – talenat, znanje ili trud
Deca koja su hvaljena isključivo zbog pameti ili talenta razvijaju fiksni način razmišljanja. Boje se da preuzmu rizik i da se suoče sa neuspehom, jer bi neuspeh, u njihovom sistemu vrednosti, dokazao da zapravo nisu pametni ili talentovani. NJima je neuspeh znak krajnje nesposobnosti, a ne prilika za učenje. Zbog toga biraju lakše zadatke, izbegavaju izazove i odustaju čim stvari postanu teške, čuvajući tako svoju „titulu“.
Moćna fraza: Pohvala napora i zalaganja
Ključna rečenica koju je potrebno neprestano ponavljati detetu, koja preoblikuje njegov način razmišljanja iz fiksnog u rastući, jeste ona koja slavi ulaganje:
Ova fraza, i sve njene varijacije, su esencijalne jer preusmeravaju fokus deteta sa onoga što jeste (pametan, talentovan) na ono što radi (trudi se, vežba, istrajan je).

Kada roditelj kaže: „Vau, video/la sam koliko si se potrudio/la oko tog crteža, čak i kada ti se nije svidelo kako je ispalo. To je super!“, dete uči tri fundamentalne lekcije:
- Imam kontrolu: Trud je nešto na šta mogu da utičem. Ako se više potrudim, biću bolji.
- Neuspeh je informacija: Nije problem to što je crtež ispao loše, već je bitno što sam pokazao/la upornost. Neuspeh me ne definiše, već me uči kako sledeći put bolje.
- Vrednuju me zbog discipline: Roditelji cene moju istrajnost i radnu etiku, a ne samo peticu u dnevniku.
Proširivanje komunikacije: Rečenice koje grade otpornost
Da bi se ova ključna poruka o trudu zaista usadila u dečije samopouzdanje, roditelji je mogu dopuniti drugim, podjednako važnim frazama, kreirajući atmosferu emocionalne sigurnosti:
1. O prihvatanju greške:
Umesto: „Pazi šta radiš, nisi smeo/la to da proliješ!“ Recite: „U redu je, svi grešimo. Greške su samo koraci ka učenju. Šta smo naučili iz ovoga?“ Objašnjenje: Normalizovanje grešaka oslobađa dete straha od eksperimentisanja i preuzimanja rizika. Dete koje se ne plaši da pogreši mnogo brže napreduje.
2. O snazi volje:
Umesto: „Ne moraš to da radiš ako ti je teško.“ Recite: „Znam da je teško, ali ti možeš da radiš teške stvari. Već si savladao/la…“ Objašnjenje: Ova rečenica detetu „pozajmljuje“ vaše samopouzdanje dok ne izgradi svoje. Podsećanje na prošle uspehe jača njegovu percepciju samog sebe kao sposobne osobe.
3. O emocionalnoj validaciji:
Umesto: „Prestani da plačeš zbog sitnice!“ Recite: „Vidim da si uznemiren/a. Važno mi je kako se osećaš, hajde da pričamo o tome.“ Objašnjenje: Samopouzdanje se gradi i na emocionalnoj inteligenciji. Kada dete zna da su njegove emocije (tuga, bes, frustracija) prihvaćene, uči da ih reguliše, a ne da ih potiskuje. Emocionalna sigurnost je temelj za sve druge oblike samopouzdanja.
4. O poverenju i samostalnosti:
Umesto: (Kada mu stalno stojite iznad glave) Recite: „Verujem ti da ćeš pronaći dobro rešenje/izbor.“ Objašnjenje: Davanje detetu prostora da samo rešava probleme (primereno uzrastu) i donošenje malih odluka jača osećaj kompetentnosti. Rečenica „Verujem ti“ prenosi autoritet sa roditelja na dete.
Roditelj kao primer
Najvažnije od svega jeste da roditelj živi ono što govori. Ako sami odustajete od izazova, stalno kritikujete sebe za greške ili se žalite da „niste talentovani“ za nešto, dete će kopirati taj fiksni model razmišljanja.
Ponavljanjem fraza koje slave trud i otpornost, a ne savršen rezultat, roditelji postavljaju mentalni okvir (eng. mindset) koji će detetu koristiti celog života. Učenje da je put ka uspehu pun prepreka, ali da je ustrajnost u suočavanju s njima prava snaga, daleko je vrednije od bilo koje pohvale za puku inteligenciju. Dete koje je naučilo da vrednuje svoj napor izrašće u odraslu osobu koja se ne plaši da kaže: „Nisam uspeo/la, ali ću ponovo pokušati.“
Izvor: magazin.novosti.rs/Uraditozasebe

