Kako (ne)svesno lomimo dečake: „Nemoj da plačeš, nisi devojčica“

„’Ajde, budi muško!“ „Nemoj da cmizdriš.“ „Šta si ti, devojčica?“ „Stisni zube, nemoj da te vide da kmečiš.“

Piše: Timea Kukla


„’Ajde, budi muško!“ „Nemoj da cmizdriš.“ „Šta si ti, devojčica?“ „Stisni zube, nemoj da te vide da kmečiš.“

- Advertisement -

Mnogi dečaci odrastaju slušajući ove rečenice. One bivaju izgovorene i pre nego što dečaci uopšte razumeju šta znači reč „muškarac“. I upravo tada, dok su još mali, nežni, radoznali i emotivni, mi ih polako lomimo. Nesvesno. Učimo ih da ne traže utehu i da ne pokazuju “slabost”, jer emocije nisu za muškarce. Emocije su za slabiće. I za žene.

Kakva šteta.

Svaki put kada dečak zaplače, a mi mu kažemo da prestane jer je muško, on čuje da emocije treba da se potiskuju, da nisu tu sa razlogom i da nemaju svrhu. Kad padne i rasplače se, a mi mu kažemo da bude „hrabar“ i stisne zube, on uči da ranjivost nije dozvoljena. Kada nam pohita u zagrljaj, a čuje da to rade samo „mamine maze“, on zaključuje da želje za bliskošću treba da ga bude sramota.

I onda se čudimo. Zašto su muškarci agresivni? Zašto su nasilni? Zašto ne umeju da pričaju o svojim osećanjima? Zašto su nam očevi neprisutni, odsečeni?

Kako to objašnjavamo? „Takvi su muškarci. Svi su oni isti. To je biologija.“

Da se razumemo, ne, to nije biologija. To je ustaljeni obrazac gde od malena učimo dečake da zaborave da osećaju. Kreiramo buduće očeve koji ne znaju da pokažu nežnost. Da slušaju. Da iskažu saosećanje. Tate koje odlikuje fizička prisutnost i emotivna odsutnost.

Hajde da napravimo zaokret. Šta bi se dogodilo kada bismo dečacima govorili:

- Advertisement -

„Vidim da si tužan. I to je u redu.“

„Hajde da se zagrlimo, od zagrljaja ti odmah bude bolje.“

„Ispričaj mi šta te je povredilo.“

Hajde da dečacima damo prostor da budu… Ljudi. A ne mašine. Jer dečaci koji znaju da prepoznaju i ispolje emocije, postaju muškarci koji ne beže od bliskosti, već je stvaraju. Dečaci koji nauče da govore o tome šta ih boli, neće u budućnosti na nepravdu reagovati pesnicama. Ne smemo da zaboravimo da emocije nisu znak slabosti, već zdrav deo razvoja.

Kako možemo osnažiti dečake?

Tako što ćemo prestati da koristimo „muško si“ kao pritisak, kao kavez ili kalup. Tako što ćemo im čitati knjige, pričati priče i prikazivati crtane filmove koje prikazuju dečake koji osećaju, koji plaču, koji se vezuju. Tako što ćemo ih pitati: Kako si danas? Šta te rastužilo? Šta te je iznerviralo?

Nije lako zaboraviti sve što smo do sad čuli o tome šta znači biti „muško“. Ali ako dečake na vreme naučimo da imaju pravo da osećaju, da traže podršku i da ne moraju biti „snažni po svaku cenu“, veće su šanse da će izrasti u emocionalno inteligentne ljude. U partnere koji slušaju. U očeve koji grle.

- Advertisement -

To svima treba da nam bude cilj.

Izvor: Centar za nestalu i zlostavljanu decu

spot_img

Najnovije

Na današnji dan je rođen Nikola Tesla, čovek koji je osvetlio svet

Poznato je da je Nikola Tesla imao mnoge neobične i nesvakidašnje navike, ali se veruje da je većinu njih praktikovao kako bi mu mozak bolje radio.

Na bake oduvek miriše detinjstvo. One su majstorice koje čistom emocijom boje dane, a kasnije sećanja i ušuškavaju ih toplinom svog zagrljaja.

Najukusnija jela, najlepši raspusti, savladana životna lekcija, savet zlata vredan – sve to nosi bakin pečat. Piše Marija Bulajić Škuletić

Šta razmak između članova porodice na dečjem crtežu može da nam kaže?

Dečji crteži nisu presuda o porodici, već odraz jednog trenutka, jedne emocije ili jednog doživljaja. Kada ih posmatramo sa radoznalošću, bez osuđivanja i brzih zaključaka, oni mogu postati dragocen način da bolje razumemo svoje dete.

Trener nije tu da stvori šampiona. Tu je da pomogne detetu da postane čovek.

Kada se govori o dečijem sportu, najčešće se priča o rezultatima, medaljama, pobedama i talentu. Međutim, suština sporta u dečijem uzrastu nalazi se na drugom mestu. Piše: Filip Gacić

Slobodna igra: zašto je detetu potrebno vreme u kojem „ne radi ništa“

U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img