Psihoterapeut Zoran Milivojević smatra da nekritičko verovanje detetu i bezrezervno podržavanje nekada mogu biti put za veoma velike probleme kada dete malo poodraste. Kako kaže, mame i tate često polaze od pretpostavke da imaju veoma dobar odnos sa detetom, da im dete može sve otvoreno reći, bez straha od kazne. Zato su skloni da veruju detetu koje kaže da nije uradilo ono što zapravo jeste skrivilo.
– Nisu retki roditelji koji ne razlikuju svoje dete od njegovih postupaka, niti sebe dovoljno razlikuju od deteta – objašnjava dr Milivojević. – Kada neko kritikuje neko ponašanje njihovog deteta, oni to doživljavaju kao napad na dete kao osobu, kao poruku da je dete loše, pokvareno, nesposobno, ali i kao poruku da su oni loši roditelji.
MOĆ LAGANjA
MNOGI roditelji smatraju da bi bilo veoma loše za njihov odnos prema detetu kada bi poverovali nekoj lažnoj optužbi protiv deteta i time mu učinili veliku nepravdu – kaže psihoterapeut dr Zoran Milivojević. – Zato oni tu informaciju proveravaju kod deteta pitajući ga: „Je l’ tako da ti nisi uradio to i to“. Dete otkrije da može da laže roditelja. Ako dete shvati da je roditelj sklon da mu veruje i da kada nešto loše uradi a ne prizna da je uradilo, otkriće moć laganja..
Izvor: Novosti
Govorite o detetu skolskog uzrasta, pa potrazite uyrok problema u ponasanju nastavnika prema deci. Sigurna sam da deca to poprime od bahatih nastavnika! Nemojte vise da krivite roditelje, niste u pravu!