Dakle, samo je političko pitanje da li ćemo uvoditi „nastavu o religiji”, gde bi se strogom objektivnošću, metodološki naučnom, pripovedalo deci o religijama kao i o mitovima mrtvih Maja ili će se u svetovnoj školi dati neki, proporcionalno zaista mali, prostor za religioznu kulturu – pouke o veri, koje podrazumevaju da učitelj i učenik i uče i veruju? Da se ta dva stanja duha ne razdvajaju. Što se tiče društvenog stanja, religiozna kultura više nije izgnanik.
Drama savremene prosvete i obrazovnih sistema mnogo je i dublja i šira od tih, reklo bi se – reliktnih pitanja. Marta Nusbaum, značajno ime američke filozofije, koja se svakako nije napajala mislima iz „Svetosavske filosofije prosvete” dr Justina Popovića, objavljuje dramatična upozorenja da se čini da „zaboravljamo dušu” i da školski sistemi proizvode „generacije korisnih mašina”. Ona brine da se demokratija ne može održati na „ljudima bez duše”. „Reč ’duša’ ima religijske konotacije za mnoge ljude i ja ne insistiram na ovim konotacijama, niti ih odbacujem”, njen je razuman i demokratski stav. A duša je ono što „povezuje osobu sa svetom na bogat, suptilan i komplikovan način” prilaskom „drugoj osobi kao duši, a ne kao pukom korisnom instrumentu ili prepreci na sopstvenom putu”.
Dakle, može biti da ima nekih političkih (ili ličnih razloga) što se ministar prosvete odlučio da u dobu „ljudi bez duše” interveniše smanjenjem časova veronauke i građanskog vaspitanja u našim školama. Može biti da način kako su ta podučavanja organizovana u našim školama neće biti od velike pomoći našoj deci. Ali ne može biti da bi, sa stanovišta potreba društva, takva saznavanja trebalo proterivati. Jer, pre gotovo dva veka jedan nezaboravljeni prosvetni radnik u Masačusetsu je nepogrešivo video obrazovanje kao „proces kojim se mišljenje oslobađa iz duše, ujedinjuje se sa spoljašnjim svetom, reflektuje se i tako postaje svesno njihove stvarnosti i oblika”. Opet, ta duša. A toliko bi sve bilo jednostavnije da smo uspeli da je proteramo.
Novinar
Da slucajno ne isteramo Darvina, ponovo spalimo Djordana Bruna ili spalimo i Galileja. Jedan jezuita je tvrdio da je Galilej kriv za navodno nestajanje morala jer se suprostavio dogmama crkve! Da ne pominjem da je zvanicna hriscanska crkva, svih koncesija, stajala od Konstantina u odbranu plemstva, careva i drzavne represije! Da je tvdila da je njihiva moc i bogatsvo od boga i da je feudalni seljak od boga tako postavljen!
Na koji tačno deo mislite kada navodite divne poruke pravoslavlja – na lepotu nerazmišljanja i odbacivanja bilo kakvih argumenata jer je dovoljna samo vera, na potlačene žene koje su ispod muškaraca jer otac sin i sveti duh tako kaže, na delove u bibliji gde se na ruganje ćelavom čoveku odgovara napadom medveda koji masakrira one koji su se rugali…U bibliji je ropstvo dozvoljeno, ako čovek siluje ženu mora da je uzme za ženu…to je moral koji nam je potreban. Sramno je što se religija uvija u oblande i predstavlja se kao jedini način da se bavimo dušom, a u stvari je organirovano preduzeće koje odlično zarađuje već 2000 godina.
I zašto je pogrešno učiti o verovanju starih Maja, ili staroslovenskom verovanju u Moranu i Svetovida, a nije pogrešno učiti o bogu? Koga zanima određeno versko učenje, slobodan je da ide u bogomolju i tamo dobije sve informacije koje mu trebaju. Srbija je sekularna država, i takva treba i da ostane.
Krasno je to kada Jensa Bjorneboe-a bez pitanja uzmete za paravan a da pritom ne navedete na koji način taj izvanredni anarho-nihilista kvalifikuje sve-to-što-je-kršćansko-hrišćanskog-porekla. Krasno-izvanredan primer filistarstva.
izvanredan primer hrišćanske higijene odmah uklanjamo ono što nas diskredituje…brza brzina!