„Zbog dece“ – to je univerzalna formulacija, doduše na raspolaganju samo onima koji imaju decu, inače bi bila u potpunosti univerzalna. Kao prvo, nema joj se šta prigovoriti. Kao drugo, njome je vrlo lako prikriti šta god hoćeš. Ona skida svaku odgovornost: ne bojim se ja – ja to zbog dece. Ne činim ja loše drugima – ja to zbog dece. Nisam ja neodgovoran – ja to zbog dece. Ne bih to ja. A deca? – ko njih pita o tome – ta to su deca.
Biti egoista nije lepo, a u svakom slučaju je vrlo odgovorno. Barem prema sebi. Divno je voleti decu i u slučaju neuspeha, uvek se može reći: „Pa šta, uradio sam to zbog dece“, pa da još ispadne i požrtvovano. Pritom, nemoguće je odrediti koja je odluka ispravna a koja odluka nije ispravna ako su donesene zbog dece.
Ispada da su mnogi napravili decu samo da bi mogli nešto da rade onosno da ne rade, skrivajući se iza dece.
Najzlobniji komentari na moje tekstove opravdavani su brigom za moju decu.
Kad bi postojala nauka o tome šta ljudi rade zbog dece, kao školski primer bi se uzimao slučaj Natalije Gorbanevske.
Na dan 2. avgusta 1968. u sastavu od osam zaštitnika ljudskih prava, Natalija Gorbanevska je izašla na Crveni trg sa transparentima „Za vašu i našu slobodu!“, protestujući protiv uvođenja ruskih tenkova u Čehoslovačku. Ko god je tada izašao na ulice, znao je odlično kako će se to završiti. Tako što će ih sve pohapsiti. Natalija Gorbanevska je starijeg sina ostavila kod kuće, a sa mlađim, tromesečnom bebom u kolicima, izašla na trg.
Odnos drugih prema tom događaju govori o njihovoj predstavi o ulozi majke i o tome šta za njih znači formulacija „zbog dece“. Zbog dece je morala da ostane kod kuće – deci je potrebna majka, zbog dece je morala da izađe na ulicu – deci je potrebna sloboda. Možemo se nadmudrivati unedogled šta je u konkretnoj situaciji trebalo uraditi zbog dece.
E jedino ta Gorbanevska nikada (u krajnjoj liniji ja tako nešto nisam našla) nije rekla da je to uradila zbog dece.
Zato što izgleda da i nema mnogo toga na ovom svetu što se može uraditi zbog dece, osim na primer: voziti se s njima na ringišpilu do iznemoglosti ili pojesti za opkladu tri kutije sladoleda, još se zbog dece može pisati flomasterom po zidu odnosno oljuštiti delić tapeta. Sve ostalo ljudi rade zbog sebe: i muče jedno drugo, i sebe same, i decu, i odlaze, i vraćaju se, i plaše se, i šize.
Uostalom, prestajem da pišem ovaj tekst zbog dece. Zašto zbog dece? A zašto da ne?
Prevela: Vesna Smiljanić Rangelov
izvor: Snob.ru
Odlican tekst! Nisam nikad gledala iz te perspektive, ali stvarno je sve bas tako.