Zašto se današnje majke osećaju toliko frustrirano?
Ironija je u tome što smo intezivnije, bolje angažovane i informisanije od bilo koje generacije majki u istoriji sveta, a ipak se još uvek osećamo neadekvatno, poraženo i neispunjeno.
Ironija je u tome što smo intezivnije, bolje angažovane i informisanije od bilo koje generacije majki u istoriji sveta, a ipak se još uvek osećamo neadekvatno, poraženo i neispunjeno.
Roditelji koji shvataju decu i njegovo školovanje kao lični projekat verovatno će biti anksiozni jer ih očekuju razgovori o domaćim zadacima, učenju, odgovornosti, rezultatima.
Čak 40 odsto majki vrlo često ima osećaj da im dani prolaze u neprekidnom obavljanju najrazličitijih zadataka i da njihovoj listi obaveza nema kraja.
Naš “srećometar”, tokom potencijalno lepog i veselog dana, a sve zbog našeg predviđanja, straha i umora, nije zabeležio sreću.
Informacija i nemoć, u kombinaciji, pretvaraju se, neprimetno, u strah i uvlače se, što se kaže “u kosti”
Možete osetiti kako vam se prikrada, krene uz stopala. Neko je ostavio cipele u hodniku i vi ste se umalo sapleli preko njih dok ste nosili korpu punu veša iz mašine.
Preterana briga o detetu (anksioznost) može biti podjednako pogubna kao i zanemarivanje. Pročitajte o tome kako roditelji sebe uvode u to stanje.
Nedavno sam se susreo s pričom jedne majke o tome kako je primetila da je svakim danom sve više frustrira briga o svom četvorogodišnjem detetu.
Dete mi je ushićeno. Toliko se raduje da mi ne dozvoljava da joj ponesem ni ranac ni violinu. Iako su u prevozu užasne gužve, i čitav grad je raskopan.
Usled brzog tempa života i borbe za egzistenciju mnogi roditelji nemaju dovoljno vremena da se posvete deci. Svi ponekad imamo loš dan.