Bajka utorkom: Tuga. Zašto je se toliko plašimo?
Tuga je dobra. Tuga je podsetnik da si čovek. Tuga je nešto najbolje što ti se u tom trenutku dešava. Kad si tužan zaboraviš na šminku.
Tuga je dobra. Tuga je podsetnik da si čovek. Tuga je nešto najbolje što ti se u tom trenutku dešava. Kad si tužan zaboraviš na šminku.
Postoji nešto mnogo opasnije od toga da čovek eksplodira. Jedna pojava koju ćeš možda prepoznati kod sebe. Implozija.
Naravno da osećanja ne treba potiskivati, ali toliko insistiranje na njima zapravo će kod deteta stvoriti utisak da je to nešto strašno važno, nešto o čemu treba stalno misliti. Dok, zapravo, čovek 99% vremena ne oseća nikakve posebne emocije.
Postoji jaka veza između našeg kontakta sa tugom i naše sposobnosti da budemo radosni.
Samo iskreni odgovori na pitanja dece i mladih, kao i autentično ponašanje u situaciji tugovanja, mogu biti od koristi i pomoći detetu
Jasno nam je koliko je društvo istrajno u tome da pokaže da dečaci ne smeju da iskažu svoja osećanja. Jedna mama nam govori zbog čega to nije dobro.
Iako je tuga normalna i prirodna, i očito najsnažnija od svih emocija, ujedno je i doživljaj koji često najviše zanemaruju i pogrešno shvataju i ožalošćeni i oni oko njih.
Potisnuta i neprepoznata tuga pretvara se u simptome anksioznosti, depresije, napetosti, strahova, a zatim rizična ponašanja i bolesti zavisnosti.